I nakon objave prvog cjelovitog registra javne nabave u Hrvatskoj na internetskim stranicama udruge Vjetrenjača Marka Rakara, mnogi će podaci o državnoj potrošnji ostati nerazriješeni. Rakarov registar poziva se na podatke iz Narodnih novina, DZS-a, Fine, trgovačkih sudova i bonitetnih izvješća. No, u stvarnosti od te šume podatka na površinu je isplivao niz netočnih podataka. Ponajprije su dvojbeni podaci o financijskim rezultatima, kao i prihodima ostvarenim ukupno i u poslovanju s državom, onih tvrtki koje su poslovnoj zajednici najzanimljivije, jer su usred krize zahvaljujući javnoj nabavi ostvarile profite jednake monopolistima i financijskom sektoru, javlja Poslovni dnevnik.
Vlado Brkanić, glavni urednik časopisa Revizija, računovodstvo i financije, takvima potencijalno opisuje sve koji imaju barem 10 posto dobiti, što se smatra letvicom za normalnu zaradu.
– Sve iznad toga je zarada koja upućuje na izniman položaj na tržištu – ističe Brkanić. Dodaje da je u svakom konkretnom slučaju ključan čimbenik politika raspodjele dobiti jer u slučaju isplata ekstraprofita vlasnicima, objašnjava, tko može tvrditi da dio tog novca nije završio u korupciji? Primjerice, u grupi tvrtki koje više od 60 posto prihoda ostvaruju od poslovanja s državom i bilježe više od 30 posto dobiti, prema podacima Vjetrenjače, u 2009. nalazile su se tri tvrtke, a njihov se broj lani udvostručio. Po takvim kriterijima Vjetrenjača izlistava tvrtke kao što su Hidroprojekt-consult, obrt Munjel, Studio-AZ, odvjetničko društvo Smolčić i partneri, odvjetnik Hrvoje Medarić, Sanitet Tridesetdva, Temida i Valmar-Vale. Hidroprojekt-consult je, prema Vjetrenjači, u 2009. imao prihod od 7,03 milijuna kuna, uz dobit od 2,5 milijuna kuna, a lani 10,5 milijuna kuna prihoda i 4,5 milijuna kuna dobiti. Međutim, prema Fininu registru financijskih izvještaja, tvrtki su prihodi pali za 30 posto, s 10,5 na 7,4 milijuna kuna u 2010. godini, a pala je i neto dobit sa 3,6 milijuna kuna na 1,6 milijuna.
Sličan raskorak pronašli smo i kod Studia-AZ, arhitektonske tvrtke kojoj su prihodi unazad dvije godine porasli sa 1,6 na 1,9 milijuna kuna, uz rast dobiti sa 488.817 na 516.405 kuna u 2010. godini. Finini podaci pak upozoravaju da je prihod Studia-AZ porastao s dva milijuna kuna u 2009. na 4,4 milijuna, kao i dobit sa 412.000 kuna na 1,2 milijuna kuna. Spomenimo i razlike u podacima odvjetničkog društva Smolčić i partneri, koji je prema Vjetrenjači kroz poslove s državom u posljednje dvije godine ostvario 10,2 milijuna kuna te rast prihoda sa 2,66 na 3,1 milijun kuna te rast dobiti sa 253.791 na 1,1 milijun kuna. U Fininu registru pak piše da su prihodi tvrtke u 2009. bili 3,1 milijun kuna, a godinu kasnije 3,9 milijuna kuna dok je dobit rasla sa 862.966 na 1,18 milijuna kuna. Nadalje, prema Fini navedene su tvrtke dobit izravno isplatile članovima ili kao pokriće predujmova dobiti.
I kod pretraživanja po drugim kriterijima nailazi se na odstupanja. Primjerice, naišli smo i na pogreške kod tvrtki koje mediji ističu da gotovo sve prihode ostvaruju od države. Po tom se kriteriju navodi Vuka, koja je unazad dvije godine od države uprihodila 84 milijuna kuna, a ukupan joj je prihod navodno 80 mil. kuna. Iz Finina registra pak može se doznati da su unazad dvije godine imali prihod od 69 milijuna kuna te kako su poslovali na granici rentabilnosti s dobiti u te dvije godine od dva milijuna kuna, koje su rasporedili u pokriće gubitaka. Direktor Mirko Klarić, koji 75 posto prihoda ostvaruje s Hrvatskim vodama, žali se da se kroz javne natječaje cijena radova spušta ispod realnih kalkulacija. Slično smo otkrili i u slučaju Vodogradnje, za koju se navodi da je s državom u dvije godine sklopila poslove za 73 milijuna kuna, tek šest manje od ukupnog prihoda. No, ni osječka ni varaždinska Vodogradnja ne uklapaju se u tu matematiku. Osječka Vodogradnja imala je 115,4 milijuna prihoda u dvije godine i dobit od 1,4 milijuna kuna, od čega je 314.000 kuna isplaćeno dioničarima od kojih je vlasnik 22% Drago Tadić, upravo smijenjeni šef Osijek Koteksa optužen za korupciju Vrhovnog suda. Varaždinska Vodogradnja imala je prihod 56,9 milijuna kuna, uz pad od osam posto i dobit od 600.000 kuna koja je raspoređena u rezerve i zadržanu dobit, odnosno nije isisana iz tvrtke.
Marko Rakar, voditelj tima koji je izradio bazu javnih nabava na Vjetrenjači, potvrdio nam je da je bio suočen s nizom netočnih podataka.
– Doslovno smo samo prenosili podatke iz Narodnih novina i drugih registara, a suočili smo se sa 3000 situacija u kojima OIB nije bio napisan ili je bio neispravan, a u 600 situacija bio je neupotrebljiv – kaže. Dodaje da je porazno što Narodne novine ne provjeravaju točnost prijavljenih podataka. Fina, čije su podatke također koristili, ima dva odvojena registra o rezultatima poslovanja tvrtki – registar financijskih izvješća koji se popunjava do 31. ožujka i javni registar koji se popunjava do 30. lipnja, pa to dodatno stvara razlike u analizi podataka. Na Vladine kritike da su podaci, koje je objavio putem Vjetrenjače, javno dostupni i transparentni, odmahuje.
– Neka probaju, kao što tvrde, u Narodnim novinama pronaći sve natječaje koje je, primjerice, raspisao MUP, pa neka usporede koliko im vremena za isti posao treba u Vjetrenjači – zaključuje.
jasno da nema točnih podataka, jer na svakom koraku su samo falsifikati....sve laž vjerovatno je i unutarnji dug 15 milijardi eura, a vanjski oko 70 to su veleizdajnici, koji kao da su rasli bez roditelja i kulture \"napravili\" ja bihbih ih prijekim sudom najradije osudio i naravno pogubio