Detonacija nuklearne bombe u Sjevernoj Koreji nešto je za što će račun platiti sjevernokorejski narod dodatnim smanjenjem standarda. Iako bi se na prvi pogled reklo kako je Kim Jong-un psihotičan mazohistički diktator koji namjerno izaziva međunarodnu zajednicu stavom “ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine”, ova detonacija, pa i sasvim izgledne i očekivane međunarodne sankcije, savršeno služe cilju koji je osmišljen u Kim Jong-unovoj palači i zapovjednom stožeru.
Služe cilju ojačavanja unutarnjopolitičke stabilnosti režima. Naime, upravo uz “nepravedne sankcije”, kako će ih režim u Pyongyangu zasigurno okarakterizirati, te uz floskule o stotinama tisuća krvoločnih agresora koji su okružili njihovu zemlju, u Sjevernoj Koreji pojačava se psihoza, strah i bezuvjetna lojalnost mladom diktatoru.
Uz apsolutnu izolaciju od vijesti i mišljenja izvan Sjeverne Koreje, prosječni građanin te države Kim Jong-una ne doživljava kao manijakalnog diktatora, već kao jedinu branu i zaštitu od svih onih koji bi “Sjevernu Koreju pokorili, a njihovo stanovništvo pobili”.
Naravno, ovaj stav nema veze sa stvarnošću, no on je u Sjevernoj Koreji prihvaćen kao apsolutna, neporeciva istina. I takav stav jamči jedino do čega Kim Jong-un i njegovi generali doista drže – do očuvanja režima i apsolutne vlasti nad dvadesetak milijuna Sjevernokorejaca.
Nove sankcije sam Kim Jong-un i vladajuća kasta neće osjetiti. Za njihove potrebe dovoljno će konjaka i luksuzne robe biti ili prokrijumčareno u zemlju ili će biti dostavljena diplomatskim pošiljkama. S druge strane, smanjen legalni priljev gotovo svih vrsta robe u Sjevernu Koreju znači još praznije stalaže u trgovinama, jače stezanje remena Sjevernokorejca. Koji će rado probušiti još jednu rupu na remenu jer, iako na rubu gladi, “bar je siguran da je voljeni vođa, proširivši nuklearni arsenal, našao još jedno sredstvo obrane protiv agresorskih zvijeri koje vrebaju na Sjevernu Koreju”.
