Tako grozan prizor nisam vidjela u svome životu! Vidno potresena tim je riječima opisala užas i stravu koje je vidjela i doživjela u jednom od tunela rudnika Barbarin rov u Hudoj jami pokraj Laškog, slovenska
državna tužiteljica Barbara Brezigar.
Više od 300 posmrtnih ostataka ubijenih ratnih zarobljenika prekrilo je
cijelu jamu, a žica kojom su bili vezani, kosti koje vire iz
neraspadnutih vojničkih čizama te položaji pojedinih kostura dokazuju
da su oni koji su bili zatrpani u tu jamu imali neopisivo jezivu smrt.
– Vidi se da su leševi bili vezani žicom, a mnogima su i smrskane
glave, što upozorava da su neki bili ubijeni na okrutan način. Tijela
su žrtava mumificirana jer su u toj rudarskoj jami, koja je bila
zatrpana sa 400 kubičnih metara zemlje, postojali uvjeti za to jer je
bio blokiran dovod zraka – kaže Zdravko Brečko koji živi u tom mjestu.
Još jedan otkriveni partizanski zločin, koji je bio s uspjehom
prikrivan punih 66 godina, šokirao je slovensku javnost. Mještani sela
Hude Jame, gdje je rudnik sa zatrpanim žrtvama, nerado govore o njemu.
Nisu smjeli prozboriti
– Rođen sam poslije toga. Ma nitko nije smio ni riječi progovoriti o
ovom zločinu. Stariji, koji su u vrijeme zločina u tom selu živjeli,
uglavnom su ono što su znali sa sobom ponijeli u grob – kaže mještanin
Planko Karelj.
Zločin u tom rudniku dogodio se posljednje nedjelje u svibnju 1945.
godine. Partizani su kamionima dopremali zarobljenike koje su izabrali
u logorima koji su postojali u Slovenj Gradecu, Velenju, Kranju i na
željezničkoj postaji u Celju.
– U rudniku su pogubljeni slovenski domobrani, pripadnici njemačke i
hrvatske vojske – tvrdi jedan od sugovornika na jednom slovenskom
forumu.
To potvrđuje i Jože Dežman, predsjednik slovenske državne komisije za
istraživanje i prikrivenih grobišta, koji kaže da su zarobljeni
hrvatski vojnici na pogubljenje u tu jamu dovedeni sa željezničke
postaje u Laškom. Mještani Hude Jame, dok je trajao dovoz i likvidacija
zarobljenika, nisu smjeli izići iz svojih kuća. Kažu da su zarobljeni
hrvatski vojnici dovedeni pješice, a oni iz Kranja i Slovenj Gradeca
kamionima.
– Pri ulasku u jamu zarobljenici su morali kleknuti, a zatim su dobili
udarac rudarskim krampom po glavi. Njihova su tjelesa bila poredana u
jami, a među njima je bilo i žena – iznosi pojedinosti zločina lokalni
Novi tjednik.
Krije i puno više žrtava
Još se navodi kako su partizanski krvnici angažirali umirovljene rudare
iz sela da im pomognu unositi tijela u jame.
Od pogubljenja žrtava 1945. pa sve do 1992., kada je rudnik napokon
zatvoren, tamošnji su rudari svakodnevno ulazili kroz okno kroz koje su
posljednji put prošle žrtve i prolazili pokraj zatrpanih rovova u
kojima se još ne zna koliko točno žrtava leži. Rudnik krije mnogo više
od do sada 300 nađenih leševa, jer su u još dva navrata zatrpani ubijeni
zarobljenici.
Točne brojke nikad nećemo doznati
Mr. Martina Grahek-Ravančić s Hrvatskog instituta za povijest smatra da će rezultati istraživanja ove masovne grobnice biti važan prilog pri određivanju ukupnog broja žrtava. No kaže da točne brojke nikada nećemo doznati. – Međutim, i ova istraživanja potvrđuju dobro znan scenarij koji se primjenjivao pri likvidacijama na brojnim grobištima diljem Slovenije. Nesmiljenost je bila povlastica pobjednika. Obračun sa svim stvarnim i potencijalnim neprijateljima popratila je 60-godišnja šutnja iz koje su izrasli i današnja podijeljenost u javnosti te brojne manipulacije. Jedino se možemo nadati da trenutačan, tako živ interes za ovu temu, neće ostati samo na razini dnevno-političke rasprave u kojoj se neprestano pokušavaju opravdati određene ideologije ili prema već uhodanu običaju brzo ugasnuti – napominje ona. (Z. De.)
Svjedoci se još ne odazivaju apelu
Poslije otkrivanja stravičnih posljedica masovnih ubojstava u oknu Barbarin rov rudnika Huda jama kraj Laškog, slovenskoj se policiji do danas nitko nije javio na javni poziv za svjedočenje u vezi s tim događajima, izjavila nam je danas glasnogovornica policije Nuška Tavčar. Dodala je da policija zasad o tome ništa ne govori jer očekuje da ljudima treba vremena... (V. Z.)