Pokraj oporbe koja se okomljuje na bolesnu 85-godišnju staricu Plenković i HDZ mogu vladati još sto godina

Zagreb: Andrej Plenković održao je konferenciju za medije u Banskim dvorima
Jurica Galoic/PIXSELL
20.02.2021. u 12:43

Tjedni pregled Milana Ivkošića

Subota, 13. veljače

Da Markotić nije pomogla svojoj majci, tek to bi bilo za osudu

Ima li u Hratskoj itko tko ne bi, kad bi mogao, “preko reda” cijepio svoju 85-godišnju majku da je zaštiti od korone, kao što je to učinila Alemka Markotić? Ako takvih ima, velike su iznimke. Po svemu, po starosti i po bolestima od kojih boluje, ta žena zaslužuje cjepivo, to prije što su prije nje cijepljeni mnogi s političkim i inim povlasticama, a od nje su i mlađi i zdraviji. I lijeva i desna oporba okomila se na Markotićku, Stožer i vlast s nezapamćenom bezobzirnošću, kao da im je Markotićkina majka žestoki protivnik i opasan primjer nepotizma i nepravdi u društvu. Pa ako ih raspaljuje netko tako nemoćan, čemu se mogu nadati u nadmetanju s moćnim političkim takmacem? Kako mogu u političku utrku oni koji bi htjeli trijumfirati u utrci s 85-godišnjom staricom? Uz takvu oporba, koju u ovom slučaju malo tko podupire, jer bi svatko u ovakvim okolnostima, u normalnoj brizi, pomogao svome roditelju, Plenković i HDZ mogu vladati još sto godina. Svi ti socijaldemokrati, konzervativci, suverenisti, domoljubi... sveli su se na samo jednu dimenziju – protiv, protiv i samo protiv, pa drugih, po kojima bi bili svoji, i nemaju. Svi su se obojili jednom bojom pa im se lica ne prepoznaju.

Nedjelja, 14. veljače

Još jedna Trumpova pobjeda prije mogućeg povratka

Nakon što je slavni magazin Time priznao urotu biznisa i ljevice protiv Trumpa na predsjedničkim izborima, bivši američki predsjednik doživljava još jednu zadovoljštinu – u američkom Senatu oslobođen je krivnje za prosvjede ispred Kongresa uoči proglašenja pobjednika. Predsjednica Zastupničkog doma američkog kongresa Nancy Pelosi iz Demokratske stranke osudila je “kukavičku skupinu” senatora koji nisu glasali protiv Trumpa, što još jednom potvrđuje totalitarno načelo ljevice – ako nisi s nama, protiv si države. Zar je doista mislila i očekivala da će biti dovoljno glasova republikanaca za postizanje potrebne dvotrećinske većine? Ne bi li tek tada bila zanijekana demokracija i zavladalo jednoumlje!? Ne bi li se tada nepoćudnim proglasilo pola Amerikanaca koji su na izborima glasali za Trumpa? Da je opozvan, Trump se više ne bi smio baviti politikom niti se kandidirati na idućim izborima. Pa koliko god se i na tim izborima iza kulisa trudili ljevičarski aktivisti i “dobro financirana kabala moćnih ljudi iz različitih industrija i ideologija”, Trump bi ih, ako mu još nešto ne podvale, mogao razočarati i iznova se useliti u Bijelu kuću, uz pomoć biračke “kukavičke skupine”.

Ponedjeljak, 15. veljače

Europski suci o ostavštini predsjednika Tuđmana!?

Ima li dužnosti u vrhovima hrvatske vlasti koju nije obnašao Vladimir Šeks? Valjda imaju samo dvije – nikad nije bio predsjednik države i predsjednik Vlade. Desetljećima je bio prvi ili među prvima u Vladi, Saboru, HDZ-u, tužiteljstvu... jedan je od tvoraca božićnog Ustava, za govornicom Sabora pročitao je Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ...

Možda je poslije Tuđmana bio najdjelatniji u stvaranju samostalne Hrvatske, ali za monografiju o tom stvaranju nema ono što želi – predsjednica Kolinda mu je 2017. godine odobrila uvid u 31 Tuđmanov zapisnik, a Šeksu ih je 25 ostalo nedostupno, jer su stroga državna tajna, pa bi ih, mislila je predsjednica, bilo štetno objavljivati. Žalio se povjerenicima i sudovima, sve do Ustavnoga, ali su ga svi odbili, pa kaže da mu je ostao još samo Europski sud za ljudska prava koji se izjasnio mjerodavnim za odluku.

Nevjerojatno je da se čovjek poput Šeksa obraća europskim sucima, kakvima je ova zemlja uvijek bila krivac, da mu otvore najtajnije dokumente o Hrvatskoj. Ti suci nisu nikakva pravda, nego stranci koji nemaju nikakva prava odlučivati o Tuđmanovoj ostavštini, o hrvatskim svetinjama.

Utorak, 16. veljače

EU se zaljuljao na svom glavnom stupu – Njemačkoj

Skupina se ljudi nekamo zaputila pa ugodno razgovaraju. No odjednom ih nešto napadne, skupina se raspe, nestane zajedništva, svatko krene na svoju stranu, u svoju zaštitu. Slika je to Europske unije. Njemačka je zatvorila granice s Češkom i s Tirolom zbog širenja novih sojeva korone. U tu se zemlju može ući samo s negativnim testom, na granicama tisuće policajaca strogo nadziru putnike, željeznica Deutsche Bahn obustavila je na tom području svoje usluge, a u zračnoj luci Frankfurt, najvećoj u zemlji, savezna policija provjerava ljude koji dolaze iz Beča i Praga.

Europska komisija je takvo zatvaranje osudila, ali njemački ministar unutarnjih poslova Seehofer odbacio je kritike iz Bruxellesa: “Sad je dosta, Europska unija učinila je dovoljno pogrešaka svojim sporim uvođenjem cjepiva.” Tako je jedinstvo i djelotvornost Europske unije zanijekala njezina najmoćnija članica – Njemačka. U Europskoj uniji je sve dobro dok se može frazirati, paradirati jedinstvom, hvaliti se tržištem od 500 milijuna ljudi, tepati joj se kao “obitelji europskih naroda”, ali se u nevoljama pokažu egoizmi, kakvi vladaju uvijek, ali su skriveni. Bolje je i ne zamišljati što bi bilo da iskrsne opasnost veća od korone, rat, na primjer.

Srijeda, 17. veljače

ŠTO SE VIDI KROZ PROZORČIĆ ‘KAVE ZA VAN’

Prozorčić kroz koji sada u kafićima poslužuju “kavu za van” i druge napitke i pića mogli bismo nazvati prozorčićem u svijet, u slobodu. Smilovala se Beroševa i Plenkovićeva vlast pa je kafićima i gostima vratila minimum, omogućila im da ponovno prodišu kroz cjevčicu društvenosti. Mogla se ta društvenost sačuvati, i oni koji su zabranu uveli priznali su da kafići nisu žarišta zaraze te nisu iz njih naveli nijedan primjer korone, nego su mjeru pravdali time što se ondje “susreću nepoznati ljudi”.

Koja besmislica! Nepoznati ljudi susreću se manje-više svuda, osim u svojim stanovima, na poslu i sličnim mjestima. Napisao sam, a tako mislim i danas, da se vlast, svjesno ili nesvjesno, služi cenzurom, jer su kafići jedan od najmoćnijih medija (možda moćan kao i televizija), u kojem ljudi daju oduška svojoj kritičnosti, nezadovoljstvu, a često i ogorčenju zbog hrvatske vlasti. Nekad su bili, a možda su i sad, zahvalan izvor informacija za udbaške uši, blizu jednog stola za kojim sam s društvom sjedio u poznatoj kavani uvijek bi sjela faca koja i nije krila da prisluškuje. Kafići su povijest i savjest neke sredine, ljudi ne idu u njih smo da piju kavu nego da u prvom redu piju svoju društvenost.

Četvrtak, 18. veljače

Da nije dotepenaca, Zagreb ne bi bio Zagreb

Nije se uspjela iskupiti Mirela Holy pošto je na Twitteru napisala: “I u ZG su se cijepili preko reda različiti dotepenci.” Opravdavala se tvrdeći kako su se u Zagreb, poput Slavka Linića, sada dotepli neki ljudi da bi se preko reda cijepili te da je na takve mislila. No takvi se ne zovu dotepenci – dotepenci su u Zagrebu oni koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske i u njemu se nastanili, a optužuje ih se, uglavnom nepravedno, za nametanje provincijskih stilova u glavnom gradu, za rušenje zagrebačkih tradicija i kulture, kadšto i za agresivnost, nametljivost, primitivizam itd. No je li Holy u svojoj objavi bila šovinistica?

Takvih namjera trebala se suzdržati i zato što će mnogi iz njezina prezimena zaključiti da je i sama dotepenka, a najviše stoga što su dotepenci u povijesti glavnom gradu dali takav pečat da bez njih Zagreb ne bi bio Zagreb. Što je ona u usporedbi s njima? Neuspješna političarka koju ne rese velika djela kao ures metropole. To je i spašava – šovinist ne može biti netko tko je posve nedorastao cilju svoga šovinizma. Često “Zagrepčani” optužuju dotepence iz osjećaja manje vrijednosti, a ne iz nadmoći nad njima, pa izaberite što je bilo posrijedi kod Mirele Holy.

Petak, 19. veljače

Opsjednutost ustašama i u srbijanskoj ‘potjeri’

To se valjda može dogoditi samo u srbijanskom kvizu. U njihovoj “Potjeri” jedno je pitanje bilo – “Kako se prezivao Ante, posljednji premijer SFRJ?” Njezin je odgovor šokirao Srbiju, rekla je – Pavelić. Eto još jedne posljedice srpske opsjednutosti ustašama, Nezavisnom Državom Hrvatskom i njezinim poglavnikom. Naravno, braća Srbi uvijek zaboravljaju da su ustaše njihov proizvod te da su i zato njima silno obuzeti.

Da nije bilo njihova terora između Prvoga i Drugoga svjetskog rata, ubojstva Radića i drugih zala koja su bila užasna i trajna, tko zna bi li ustaša ikad bilo. Taj je teror ustaše i zaslužio. Kako se u pamćenje natjecateljice iz “Potjere” utisnuo Ante Pavelić? Zacijelo nije iz normalnog povijesnog obrazovanja s kojim ne bi dala za Srbe jeziv odgovor, nego iz medijske i druge propagande, u kojoj su srpskim ekstremistima Hrvati i ustaše isto.

A potkraj osamdesetih i na početku devedesetih godina prošlog stoljeća ekstremizam je među Srbima bio opća pojava iz koje su krenuli nezapamćeni zločini i nezapamćena agresija. Tko zna, možda je u njezinu pamćenju bilo zabilježeno da je posljednji premijer bio Ante Marković, koji je bio i neka vrsta Hrvata, pa ga je preimenovala u Pavelića.

Komentara 60

Avatar nevjerni_vjernik
nevjerni_vjernik
12:51 20.02.2021.

Dok je ovakvih "novinara" HDZ će vladati još 100 godina...

TH
theo
12:47 20.02.2021.

upravo je to problem kako funkcionira državi i žto smo prvi po korupciji u EU....dno dna od novinara

ZA
Zagor
12:53 20.02.2021.

Ivkošić je relikt komunističkog poimanja pravde i nacionalističkog odgoja. Treba ga ignorirat i ispratiti u mirovinu. U tim godinama se ne mijenja čovjeka.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije