Kad novinar na zadatku dobije batine, to je društveni problem, a kada ga udari policajac, a njegovi šefovi napišu da će provjeriti je li bilo “netaktičnosti u postupanju”, to je katastrofa.
Dragan Miljuš i Mario Matana, novinari Indexa i 24 sata izvještavali su o visokorizičnoj situaciji na splitskoj plaži Kaštelet na kojoj je muškarac s bombama prijetio da će se raznijeti. Približavali su se mjestu događaja snimajući “live” pa je snimka postupanja policajca objavljena.
Ne vidi se ništa, ali čuje se kako policajac kaže: “Udaljite se”, Miljuš mu odgovara: “Evo, ne morate se gurati”. Policajac odgovara da mora, psuje što mora kisnuti zbog njega, Miljuš se opet buni što ih gura, a policajac spominje da će mu baciti mobitel u more. Tu snimka završava. Rečeno – učinjeno. Njegov kolega nakon toga očito procjenjuje da mu treba pomoć i odlučuje se za intervenciju jer se pojavio iz mraka i, kako tvrdi Miljuš, a potvrđuje Matana, svom ga snagom zviznuo šakom u usta. Primitivno, siledžijski i nedopustivo, ali ni blizu kao nepotpisano priopćenje koje su nešto kasnije redakcijama poslali njihovi nadređeni iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Pozivaju se na objavljenu snimku i mrtvi-hladni tvrde da se može zaključiti da su se novinari oglušili o policijsku zapovijed, iako se na njoj čuje upravo suprotno. Ali, sve i da su se oglušili, postoji zakonit način primjene policijske sile, a to sigurno nisu šaka u zube i mobitel u more.
“Je li bilo netaktičnosti u postupanju policijskih službenika u ovoj kriznoj situaciji, naknadno ćemo utvrditi”, poručili su iz PU javnosti. Miljušu su zbog te potencijalne netaktičnosti liječnici zašili usnicu, a policijski ronioci izronili su njegov mobitel iz mora i vratili mu ga. Bez obzira na to, prvi policajac izjavio je da mu nije bacio mobitel u more, drugi da ga nije udario, a formulaciju o možebitnoj netaktičnosti nitko iz policije nije redefinirao.
Istodobno dok su dvojica policajaca pokazivala koliko drže do novinarske profesije, u cijelu je priču bio uključen i treći novinar, kolega iz Slobodne Dalmacije. Naime, jedino s njim pristao je razgovarati čovjek pred samoubojstvom, koji se na očajnički čin odlučio izbezumljen sustavom u kojem ni nakon devet godina nije kažnjen silovatelj njegove malodobne kćeri. Policajci su otišli po kolegu novinara, doveli ga i upravo je njemu uputio posljednje riječi: “Prijatelju, hvala ti na svemu, sad ću se raznijeti u autu” i to je učinio. Novinari i policija u delikatnim situacijama na istom su zadatku. Nije najveći problem u nervoznim policajcima koji se ne mogu hladne glave nositi sa stresnom situacijom, problem je kada njihovi šefovi razbijenu usnicu i mobitel u moru nazovu – netaktičnošću.
Ipak, raduje to što je glavni ravnatelj policije osnovao stručni tim i poslao čovjeka u Split koji je obećao da će “dubinski i korektno” ispitati slučaj. I trebaju. Ne samo zbog novinara, nego i zbog velike većine policajaca koji profesionalno, pošteno, časno pa, ako hoćete, i taktično rade svoj opasni posao, a sada su ih dvojica agresivaca osramotila.
Kada je prije izvjesnog vremena čovjek na bračkoj rivi, iza leđa udaren u glavu, nakon čega je s nesvjesticom pao u more što je moglo završiti smrću kakva je bila reakcija predominantnog dijela novinara?! Uz kratki uvod o tome kako se to ne smije, slijedi ALI i onda udri drvlje i kamenje o udarenom što sa samim fizičkim razbojstvom nije imalo veze. U ovom slučaju kolumnistica forenzičkom preciznošću opisuje sukob dva anđela iz izvjesnog "Indexa" s dva gruba policajca koji se ne mogu nositi sa situacijom (autoričina nevjerojatna drskost ) i prije bilo kakve istrage. Naravno da policajci ne smiju tući građanina pa čak i onda kada su izazvani, point u cijeloj ovoj priči je kada se i u kojem slučaju koristi ALI nakon osude aktera u događaju. Novinar, osim pismenosti, mora biti objektivan, poštivalac dokazane faktografije te oprezan u donošenju zaključaka. A ne kao i većina hrvatskih novinara kada im odgovara onda glasno i jasno u glavu i bez ALI, a kada ne odgovara onda sramežljivo priznanje činjenice te ALI sa silom prenemaganja poslije njega. Ponekada mi se čini da su bolje novine s buljucima koještarija, sisa i guzica nego predvidljivih i skautskih komentara.