Što se još mora dogoditi da netko postavi pitanje do kada će u Dinamu vladati diktatura Zdravka Mamića? Uefa, koja na taj način šalje i širu društveno-političku poruku, Dinamo drži na crnoj listi najgorih europskih klubova, te ga stalno kažnjava! Zbog navijača, ali i njegovih grijeha.
KAKO JE MAMIĆ OD OBIČNOG NAVIJAČA POSTAO APSOLUTNI VLADAR DINAMA
Krije se iza Barišića
Naime 1994. godine verbalno je napao suca u Auxerreu, Dinamo je zbog toga izbačen iz Europe, a kasnije se pokazalo da je Mamić sportski direktor. Često je prozivao Uefine suce nazivajući ih zločincima, što je učinio i sada protiv Ajaxa. A Uefa sve pamti.
Uz problematične stručne nogometne poteze, Dinamo je doživio još jedan krah, nakon kojeg će kad se strasti smire Mamić još jednom reći: “Ne mogu ostaviti Dinamo, ako ja odem, sve će se ovdje srušiti. A ja imam misiju, ne mogu voljeni klub sada ostaviti na cjedilu.”
U svih ovih sedam godina u našem nogometnom prostoru nitko mu nije mogao ništa, u onom političkom, koji još uvijek ima moć u društvu, jer Dinamo nije privatan klub, nitko se nije želio baviti. Pa je onda svih tih godina Mamić zapravo mogao raditi što želi. A sve je radio itekako planski, izgradivši najčvršće temelje, s kojima bi svaki dinamit imao problema.
Najprije je posložio skupštinu, koja je po delegatskom sistemu nalik onom iz nekih bivših vremena zapravo – Mamićevo mišljenje. Sakrio se iza predsjednika Mirka Barišića, koji je tu samo kao fikus. A sve su zajedno radili, pa i prevarili državu za dug iz doba HDZ-a do 2000. Nije samo betonirao mjesto u klubu nego i u ZNS-u i HNS-u. Sve je stavio pod strogi nadzor, gradeći zapravo svoj kult ličnosti. Njegov prethodnik Zlatko Canjuga imao je moć, ali iznad sebe i gazdu – prvoga hrvatskog predsjednika.
Mamić United
Kako je vješt trgovac, nakon što je godinama ulagao u privatnu agenciju, koju je kasnije ugasio, preselivši se u Dinamo ostavio si je samo najbolje igrače, koje je prodao, osiguravši Dinamu financijsku stabilnost, koja mu zapravo dobrim djelom sada čuva leđa.
U klubu nikada nije imao oponenta; brata, koji nema dovoljno nogometnog znanja da bi bio sportski direktor, postavio je da klima i čuva dinastiju, a pritom u klubu nema nijednog dinamovca s imenom koji bi mu mogao proturječiti, koji bi mogao postaviti pitanje – kakvog si to igrača kupio. U ovom društvu političari su svake četiri godine na kušnji volje hrvatskih građana, glavni menadžeri svih tvrtki odgovaraju na kraju godine i predoče bilancu poslovanja, te moraju ponuditi kakav je strateški razvoj. I manje-više dolazi do fluktuacije ljudi, samo u Maksimirskoj 128 jedan čovjek mirno spava jer mu zapravo nitko ništa ne može, on je jednostavno nedodirljiv. I bit će tu sve dok god po zakonu ne dođe do privatizacije NK Dinama.
I stoga bi kad bi ušao u utrku za zagrebačkog gradonačelnika Zdravko Mamić zapravo napravio strateški pogrešan korak. Jer, na Gradskoj skupštini morao bi nekom nešto odgovoriti. Stoga ćemo i dalje gledati Dinamo koji je zapravo Mamić United!
Bandić ga je mogao srušiti, ali nije, jer mu je trebao!
Milan Bandić se na Sljeme tog jutra popeo kao zagrebački gradonačelnik u Dinamovoj trenirci. U podnožje grada spustio se kao predsjednički kandidat, ostavši počasni predsjednik Dinama i čovjek koji u svojoj nakani da poslije dr. Franje Tuđmana i Stipe Mesića postane treći hrvatski predsjednik računa na glasove Dinamovih navijača. A kao gradonačelnik, Bandić je svoju političku eru gradio na dobrim odnosima s Mamićem, opslužujući Dinamo.
Svake godine "futrao" ga je sa 40 milijuna kuna – nešto od grada, nešto od Zagrebačkog holdinga slijevalo se u plavi Dinamov sef, rate nisu kasnile ni sekunde. S Mamićem se gotovo pobratimio, jer njihovi su se poslovni interesi usko prepletali. Kada su se divlji modri navijači počeli nešto buniti protiv lika i djela čovjeka koji vodi klub, Mamić je molio od Bandića da za mir u kući BBB-ovcima, raznih udruga i frakcija, dodijeli najbolje prostore u gradu za njihove prostorije. Na taj su ih način zapravo obojica kupovali. Visoka hrvatska politika nije se željela nikada baviti Zdravkom Mamićem, posebno ne HDZ-ovo krilo, jer Dinamov izvršni dopredsjednik je u pravilu sponzorirao razne predizborne kampanje te u nas najveće političke stranke. Bio je svojevrstan unosni sponzor, Sanader ga nikada nije spominjao, niti je Dinamu u svojoj eri premijera RH zagovarao da i Dinamo uđe u privatizaciju, koju je sugerirao svom Hajduku. Na rep mu je jedino mogao stati Milan Bandić, da mu je prije velika tri transfera – Modrića, Eduarda i Ćorluke – zatvorio slavinu, da mu je, kad je igrao u “ligi za bedaka”, smanjio davanja i na taj način mu okrenuo leđa.
No, znao je Bandić da mu je Mamić neophodan zbog više razloga. Neće mu Bandić ni sada okrenuti leđa, jer ima puno predizbornog posla, no nakon 27. prosinca ako se dočepa Pantovčaka, više nismo sigurni...
