Uzbudljivi život najvećeg svjetskog putnika svih vremena već stoljećima izaziva veliko zanimanje te mnogi žele otkriti što je moguće više o životnom putu Marka Pola. Unatoč tome, jedan je dio njegova života do danas ostao velika nepoznanica te je obavijen velom tajni. Činjenica je, naime, da se praktički ništa, osim vremena i mjesta rođenja, ne zna o prvih 17 godina života Marka Pola, ali za to postoji i opravdan razlog. Sve knjige i zapisi, pa čak i djelo “Il millione”, u razdoblju od njegova rođenja do 1271. godine ne prate život tada malenog dječačića Marka, nego pripovijedaju o događanjima koja su se odvijala stotinama, pa i tisućama kilometara daleko, a koja su predodredila Marka Pola za nevjerojatna postignuća.
Presudni utjecaj na kasniji život ovog avanturista imao je, naime, veliki trgovački pothvat njegova oca i strica. Niccolò i Matteo, odnosno Nikola i Mate Polo bili su uspješni trgovci koji su većinu vremena putovali na relaciji između Venecije i Carigrada, odnosno današnjeg Istanbula, no sve se promijenilo 1253. godine. Braća Polo otišla su na put baš nekoliko mjeseci prije Markova rođenja, a ne zna se je li Niccolò uopće znao da mu je supruga trudna. U svakom slučaju, novopečeni se otac s puta trebao vratiti relativno brzo jer to putovanje ni po čemu nije trebalo biti različito od ostalih, no pretvorilo se u avanturu koja promijenila njihove živote, ali i predodredila sudbinu Marka Pola.
Kublaj-kanova poruka za rimskog papu
Braćom Polo poigrala se, naime, složena povijesno-politička situacija na Mediteranu u to vrijeme. Tadašnji je Carigrad kao središte Bizantskog carstva bio trgovinska meka i najvažniji grad na svijetu, a moćni je Bizant, kao jedini nasljednik nekadašnjeg velikog Rimskog Carstva, nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva, širio svoj utjecaj što nije svima odgovaralo. Iako je trgovala s Bizantom, Mletačka Republika željela mu je preoteti dio moći. Bilo je to, naime, vrijeme križarskih ratova kada se Venecija uspjela znatno obogatiti i povećati broj svojih prekomorskih posjeda te su se njezini apetiti povećali. Stoga su upravo Mlečani organizirali Četvrti križarski rat koji je trajao od 1202. do 1204. godine, a riječ je o pohodu koji je jako kompromitirao cijelu križarsku ideju. Cilj ratova trebao je biti, naime, oslobođenje Svete Zemlje od muslimanske vlasti, no pohod pod vodstvom Mlečana nikad nije došao do tamo, već je rat iskorišten samo kako bi se osvojio Zadar 1202. godine te Carigrad 1204. godine. Križarsko-mletačka vojska “oslobodila” je ta dva grada i na većem dijelu Bizantskog Carstva uspostavila takozvano Latinsko Carstvo.
S obzirom na to da su Niccolò i Matteo radili pod mletačkom zastavom te da je upravo Venecija kontrolirala svu trgovinu s Bizantom u vrijeme kada su oni krenuli na put, situacija je za njih bila i više nego povoljna na početku putovanja. No sve se ubrzo promijenilo s obzirom na to da je novostvoreno Latinsko Carstvo nakon početnih vojnih uspjeha počelo zapadati u krizu, zajedno s Mletačkom Republikom. U konačnici je Nicejsko Carstvo kao nasljednik Bizantskog Carstva porazilo Latinsko Carstvo, a Carigrad je ponovno postao prijestolnica Bizanta. U tim je povijesnim previranjima značajnu ulogu odigrala i nezavisna Pomorska Republika Genova, koja se u to vrijeme protezala preko današnje Ligurije, Pijemonta, Sardinije i Korzike. S obzirom na to da joj je Venecija bila konkurencija na Mediteranu te da joj jaka Mletačka Republika nije odgovarala, Genova je ušla u savez s Bizantom. Stoga je, nakon pada Latinskog Carstva, preuzela sve povlastice koje je Venecija do tada imala te je proširila svoj utjecaj na Crno more i Krim. Odjednom su svi trgovci koji su imali bilo kakve veze s Mlečanima postali nepoželjni u Carigradu pa su se tako Niccolò i Matteo Polo također našli pred zidom. Morali su pronaći novo mjesto za posao te su odlučili krenuti prema gradu Soldaju na Krimu, s obzirom na to da povratak kući obitelji nije bio opcija dok se posao ne završi. I tako su se uskoro našli u današnjem gradu Sudaku koji je tada bio polazište za trgovanje s cijelom Ukrajinom.
Iako se do onda europski trgovci nisu usuđivali putovati dalje od Crnog mora, novonastala situacija i uspješan put do Krima dali su vjetar u leđa hrabroj braći Polo koja su potom odlučili nastaviti svoj put prema istoku. Neustrašivo su stigli sve do grada Bolgara na rijeci Volgi gdje ih je primio jedan od tatarskih vođa Barak-kan, a potom su se zaputili dalje preko Urala i jugoistočnih krajeva današnjeg Kazahstana sve do grada Buhara u današnjem Uzbekistanu. No ni tamo se nisu zaustavili, nego su krenuli dalje kako bi došli sve do Pekinga koji je tada bio sjedište velikog kana.
Ogromno Mongolsko carstvo koje je Džingis-kan osnovao 1206. godine tada je bilo na vrhuncu moći i njime je vladao njegov unuk Kublaj-kan. Mongoli su, naime, dugo vremena bili tek nomadska plemena, no u 13. stoljeću su se ujedinili te krenuli u osvajanja kojima su pokorili Kinu, a potom cijelu srednju Aziju i Perziju. U Europi su došli sve do Poljske i Mađarske, na jugu do Egipta i Indije, a na istoku do Jave i Japana. Iako su ih na Zapadu nazivali Tatarima i smatrali ih divljacima, u zapisima Marka Pola stoji da su Mongoli nakon osvajanja preuzeli napredni stil života, a Kublaj-kan je prikazan kao pravedni vođa koji je bio zainteresiran za zapadnu kulturu te je htio uspostaviti veze s Europom. Stoga ga je oduševio i dolazak braće Polo na njegov dvor.
“Kad oni dođoše u grad, gdje je živio veliki kan, ovaj, kad je čuo za njihov dolazak, naredi, da ih preda nj izvedu. Dočekao ih je svečano i s radošću, utoliko prije što dotle nije vidio nijednoga Latina. Upita ih za cara i kakav je vladar, kako živi i kako kroji pravdu; upita ih i za mnoge druge ovdašnje stvari; upita ih za papu, rimsku crkvu i za sve kršćanske države i prilike u njima”, stoji zabilježeno u knjizi Marka Pola u kojoj je prvo poglavlje nazvano “Kako su dva brata otišla k velikom kanu”. Uvod u knjigu “Il millione” govori upravo o dogodovštinama dva brata, kao da je Marko Polo svjesno htio odati počast svom ocu i stricu zbog toga što su mu omogućili sva njegova kasnija putovanja. U nastavku knjige se, naime, doznaje, da je Kublaj-kan zadužio braću Polo da se kao njegovi poslanici vrate k papi u Rim te da mu odnesu poruku s ciljem uspostavljanja snažnijih veza između Istoka i Zapada. Pred Niccolòm i Matteom Polom bio je sada ponovno dug put natrag do Europe, a kada su konačno stigli u Veneciju, bila je već 1269. godina.
Do Kine išli kopnenim putem
“Tu gospodar Niccolò doznade da mu je umrla supruga i ostao sin od 15 godina po imenu Marko”, jedna je od zabilješki u knjizi, iako poprilično štura pa se ne zna čak ni kako se majka Marka Pola zvala, ni kada je umrla, ali pretpostavlja se da je to bilo oko 1262. godine. Marko je, dakle, godinama živio kao siroče, bez oca i majke, te se pretpostavlja da su se o njemu brinuli rođaci iz Venecije. Stoga Niccolò Polo više nije htio ostaviti sina samog u Mlecima, nego ga je poveo sa sobom na put kada su on i Matteo ponovno krenuli na istok. Bilo je to 1271. godine kada su, nakon samo dvije godine odmora u Europi, ovog puta trojica predstavnika obitelji Polo ponovno bila na putu za nevjerojatni Istok. Braća su prije povratka u Mongoliju uspjela i novoizabranom papi Grguru X. uručiti poruke koje su trebali te je papa sada njima dao pisma za Kublaj-kana.
“Oni su se na putu mučili tri godine, putujući i zimi i ljeti po ružnu vremenu i preko tako velikih rijeka da nisu mogli jahati. A kada veliki kan dozna za njihov dolazak, silno im se obradova”, stoji u zapisima Marka Pola. Iako ne piše kojim su putovima točno prolazili, pretpostavlja se da su putovali kroz Armeniju, preko kavkaskih zemalja do Kaspijskog jezera, a prošli su i Azerbajdžan, Irak, Iran i Perziju. Do Kine su stigli kopnenim putem, a s Kublaj-kanom su se po prvi puta sreli u njegovoj ljetnoj rezidenciji, u današnjem gradu Cai-Ping-Fu u Mongoliji, 300-tinjak kilometara sjeverno od Pekinga. Bio je to susret koji je promijenio život mladog Marka Pola.
Sutra: Susret Marka Pola i Kublaj-kana te povijesni kontekst u kojem se dogodio
Sta je on bio Hrvat Nikola Tesla. Dobro Modric je polutan. Ono polu Srbce polu Hrvat, ali od kud onda onaj Siptar Haradinaj ima HR Putovnicu. U Austriji radi 50 000 Novih Albanaca Siptara sa HR putovnicama. Nikad nisu zivjeli niti ikakve veze sa Hrvatskom. Ali dobro otom potom sad su Hrvati svi i oni crnci u Nigeriji u selu nekom 10 -tak ih ima HR putovnice. Sta ces nek zivot ide dalje.