Dok oporba zaziva nove izbore, a vladajući šalju poruku da im tako nešto nije ni na kraj pameti, pitali smo političke analitičare što oni misle da bi u ovoj situaciji bilo najbolje učiniti, tko su ministri koji bi Vladu trebali napustiti te ima li odnos HDZ-a i SDSS-a veze sa sudbinom ministra Horvata. Na pitanja su nam odgovorili Ankica Mamić, Mate Mijić i Goran Čular.
1. Treba li Vlada u veliku rekonstrukciju, na izbore ili ništa?
Mamić: Percepcije radi, za premijera bi bilo najbolje da napravi jednu ozbiljnu rekonstrukciju Vlade, i to ne samo zbog činjenice da se ovo potezanje aktualnih ministara po raznim aferama može odužiti, što čini krizu Vlade trajnom, barem u komunikacijskom smislu. Logično je da više od dvije godine do izbora vladajući nemaju razloga žuriti u izbore. Imaju većinu koja je stabilna, ali tanka. No tom velikom rekonstrukcijom koja ne bi bila samo personalna, nego bi se njome možda trebalo presložiti i smanjiti resore, poslala bi se još i neka druga poruka – ne smjenjujemo samo ministre koji su pod sumnjom za počinjenje prekršaja ili kaznenih djela, već u drugu polovicu mandata ulazimo odlučni započeti reforme koje Hrvatskoj trebaju pred ulazak u eurozonu i Schengen, što su i bili ciljevi Plenkovićeve Vlade.
Mijić: Velika bi rekonstrukcija pokazala ozbiljnu namjeru Andreja Plenkovića da napravi pravi zaokret, a s druge bi strane bila i svojevrsno priznanje da je ovo dosad bilo jako loše. Stoga sam skeptik, pogotovo ako uzmemo u obzir odnose unutar HDZ-a. Nisam siguran da bi puno HDZ-ovaca koji imaju neku političku težinu u ovom trenutku prihvatilo ulogu ministra u Plenkovićevoj Vladi jer se tamo već repozicioniraju za post-Plenković eru. Dio HDZ-a priželjkuje izbore jer smatraju da će s vremenom stranka, što zbog zasićenja birača što zbog afera, gubiti potporu, dok će se konkurencija makar djelomično konsolidirati, ali mislim da premijer nije sklon tome. On osobno može puno više izgubiti nego dobiti.
Čular: To uvijek isključivo ovisi o strankama koje čine vladajuću većinu, hoće li one podržavati Vladu ili ne. Vlade padaju i ide se na nove izbore ili se ide u neku rekonstrukciju Vlade kada neke od stranaka koje čine vladajuću većinu povuku svoju podršku ili na taj način uvjetuju svoju podršku. Ako Vlada i dalje ima podršku, ona će onda ostati samo bez ministra Horvata. Sve je sad na tom odnosu HDZ-a i ostalih stranaka vladajuće većine. Ako te potonje stranke procijene da ostankom ove Vlade neće naštetiti svojoj reputaciji do idućih izbora, onda će one nastaviti biti uz Vladu. Mnoge takve stranke i prije su ostajale u vladama do krajnjih granica.
2. Koji ministri u ovoj Vladi nisu zadovoljili?
Mamić: Mi zaključke donosimo temeljem onoga što čitamo u medijima. Mediji su ti koji prezentiraju rad svih ministara i, nažalost, čini se da javna komunikacija iz različitih resora prema građanima nije bila proaktivna i promišljena kako bi se stekla naklonost građana, a sutra opet i birača. Stoga možemo reći da je ministar Darko Horvat sigurno bio najneuspješniji i njegovu je smjenu zazivala oporba. Isto tako, ministar Mario Banožić, zbog stalnih sukoba s predsjednikom Zoranom Milanovićem, sigurno HDZ-ovoj Vladi ne donosi pozitivne poene. A potpredsjednici Vlade Davor Božinović i Zdravko Marić te ministar Oleg Butković zapravo su jedini koji nisu pod ozbiljnom kritikom medija.
Mijić: Mislim da je realnije govoriti o onima koji su zadovoljili. Vlada je napravila toliko malo reformskih poteza – dijelom zbog nekih objektivnih okolnosti, ali uglavnom zbog pomanjkanja vizije i političke volje – da je bespredmetno govoriti o nekom zadovoljstvu njihovim radom. Imamo sreće što su makroekonomske okolnosti u svijetu bile povoljne, a ekonomija EU u zamahu pa je to poguralo i nas.
Čular: Teško je to procijeniti. Jednostavnije mi je reći tko su oni koji su svoj posao u Vladi ipak bolje odradili, a to su ministar Zdravko Marić, koji je gotovo pa najvažniji ministar u Vladi, pa ministar Oleg Butković, zatim i ministar Radovan Fuchs, premda on nije imao nikakve velike iskorake, ali u smislu održavanja postojećeg stanja nije napravio neku veliku pogrešku. Svi ostali ministri djeluju dosta neuvjerljivi i pokazalo se da u nekim segmentima apsolutno nisu dorasli svom poslu, od ministrice poljoprivrede Marije Vučković, preko ministrice regionalnog razvoja i EU fondova Nataše Tramišak, do ministra rada Josipa Aladrovića. Ministri Davor Božinović i Vili Beroš procjenjuju se pak prema tome kako su vodili Stožer, a tu nisu baš zadovoljili.
3. Je li nakon svega ispalo da je ministar Darko Horvat kolateralna žrtva dogovora SDSS-a i HDZ-a, u smislu – SDSS-u se nije dogodilo ništa, a Horvat je otišao s mjesta ministra u pritvor te je li vrijeme za redefiniranje već uvriježenog odnosa manjinaca i vladajućih?
Mamić: To što su manjinci uvijek uz vladajuće normalno je i uobičajeno jer su manjinci tu da ostvaruju posebne interese tih manjina, inače u demokraciji manjine ostanu uskraćene za ostvarenje nekih svojih prava koja im se jamče. Zato manjinci i imaju poseban model izbora svojih zastupnika, a u Hrvatskoj je uvijek u fokusu srpska manjina jer su Srbi, nakon Hrvata, najbrojniji narod i oni su se za vrijeme HDZ-ove Sanaderove Vlade izborili za tri fiksna mandata. Ministra Horvata ne bih proglašavala žrtvom. Njegov grijeh nečinjenja u obnovi Hrvatsku je skoro koštao pet milijardi kuna namijenjenih obnovi pa je njega teško proglasiti žrtvom. S druge strane, partnerstvo sa SDSS-om Vladi je važno jer imaju tri zastupnika i jer je njihov utjecaj na ostale manjinske zastupnike najveći tako da tu gola matematika igra za SDSS. Horvat sigurno nije žrtva, ali Plenkoviću bi bilo kakav ozbiljan sukob s manjincima znatno otežao zadržavanje saborske većine. A Horvat će se vratiti u Sabor i on sigurno nikada neće dignuti ruku protiv onoga što HDZ-ova Vlada želi napraviti.
Mijić: Tko je prekršio zakon, mora odgovarati. Bilo da se radi o Darku Horvatu ili Miloradu Pupovcu. Politička trgovina s manjinskim strankama, konkretno SDSS-om, sad je do kraja ogoljena, ali treba biti pošten i reći da ovakve stvari nisu karakteristične samo za odnose s manjincima. Namješteni natječaji, nepotizam i korupcija dominantna su obilježja naše politike i javnog upravljanja na svim razinama pa su tako važan dio i u koalicijskim odnosima. Kad pri sklapanju koalicija glavne točke budu podjela odgovornosti i usuglašavanje konkretnih politika, ideja i načela upravljanja, umjesto podjele plijena, bit će i manje kandidata za Remetinec.
Čular: Nije nepoznato da su manje stranke u Vladi, pogotovo kod nas, uvijek bile zainteresirane za neke projekte kojima bi se one u svom biračkom tijelu mogle pokazivati na način da je to bila njihova zasluga. U našim vladama uvijek imate jednog velikog aktera i “ficleke”. A je li Horvat žrtva tih dogovora? Nisam siguran da je Horvat baš žrtva, očito je jedan dio tih poticaja otišao i u njegovo Međimurje. No važnije je ovdje pitanje – kada manjine ulaze u Vladu. Naravno, onda kada su Vladi predstavnici manjina potrebni i tada nema problema da oni postanu dio vladajuće većine. No, podsjećam, kada je SDP bio na vlasti, od 2000. do 2003., manjine nikada nisu bile dio vladajućih. Možda bi se moglo pokazati da je SDP tada sustavno napravio najviše za prava manjina. Kada se radi o srpskoj manjini, važno je reći da je SDSS već godinama praktički monopolizirao Srbe u Hrvatskoj. To se točno može pratiti prema sve većem postotku glasova koje dobivaju u 12. izbornoj jedinici, a oni su taj monopol ostvarili i takvim izbornim sustavom za srpsku manjinu u 12. izbornoj jedinici koji nije reguliran ni u jednom zakonu, ni u Izbornom zakonu ni u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. I nije jasno zašto je i tko je donio odluku da bude takav sustav, a to je sustav koji jako pogoduje najvećoj stranici među pripadnicima Srba u Hrvatskoj. Drugi element tog političkog monopoliziranja vidi se u posebnoj vezi SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća. I treće, vidi se na lokalnim izborima za predstavnike nacionalnih manjina gdje u posljednja dva ciklusa tih izbora Srpsko narodno vijeće nastupa kao udruga koja se natječe na tim izborima, a pritom je produžena ruka SDSS-a.
4. Je li Horvat “kolateralna žrtva” dogovora SDSS-a i HDZ-a?
Mamić: Ministra Horvata ne bih proglašavala žrtvom. Njegov grijeh nečinjenja u obnovi Hrvatsku je zamalo koštao pet milijardi kuna namijenjenih obnovi.
Mijić: Kad pri sklapanju koalicija glavne točke budu podjela odgovornosti i usuglašavanje konkretnih politika, ideja i načela upravljanja, umjesto podjele plijena, bit će i manje kandidata za Remetinec.
Čular: U našim vladama uvijek imate jednog velikog aktera i “ficleke”. A je li Horvat žrtva tih dogovora? Nisam siguran da je Horvat baš žrtva, očito je jedan dio tih poticaja otišao i u njegovo Međimurje.
Pogledajte i video: Nikola Grmoja traži raspuštanje Sabora
Ova Vlada mora pasti!! Ne ponovila se!