Udbaš ostaje udbaš. Neki su u ovih 25 godina ipak "lustrirali" sami sebe i izbjegavali javni angažman, no veliki dio njih radije se prelio u političke stranke i fotelje u vlasti, pravosuđe, fakultete, medije. I to jest problem.
Koliki, vidi se sada kada Josip Manolić sa 95 godina želi utjecati na politička zbivanja, time i parlamentarne izbore u Hrvatskoj. On će nam kazati za koga ćemo glasati!? Nakon pada komunizma, pod pritiskom Zapada, sve postkomunističke zemlje našle su se pred obvezom lustracije ovakvih kadrova. Radi se, podsjetimo, o lustriranju pripadnika tajnih komunističkih policija, ne običnih "partijaca", kao što se namjerno kod nas podmeće. Hrvatska lustraciju nije provela jer je u to vrijeme imala ozbiljnijeg posla – borbu za opstanak pred velikosrpskom agresijom – pa je pokojni Franjo Tuđman lansirao formulu o pomirbi i amnestirao sve udbaše koji su se stavili na hrvatsku stranu. Rezultat je bio da je nacija napokon ratovala na istoj strani. Nakon rata trebalo se zahvaliti udbašima na doprinosu i maknuti ih iz javnog života, nek' idu u mirovinu ili nek' se bave nedržavnim poslovima, no to je propušteno učiniti. Pa se opet mogu javljati "manolići". Premda je plan, očito, bio da Manolićevo otkucavanje Tomislava Karamarka kao udbaša (odnosno "doušnika") zaustavi ponovno rasplamsavanje ideje o lustraciji koju potiče baš Karamarko – a za udbaše ona ima isti učinak kao češnjak na vampire – stvar se izjalovila.
Manolićev politički angažman, ovoga puta za opstanak SDP-ovske političke vlasti – samo je dokaz da za lustraciju (ipak) nikada nije kasno. Manolić i "manolići", naime, ne smiju biti politički čimbenici i dio PR tima. Lustraciju moramo provesti upravo zato da nam ti stari udbaši i njihovi klonovi i dalje ne stvaraju svoju totalitarnu mrežu. Manolić i takvi tipovi jednostavno nemaju više prava utjecati, sudjelovati u vlasti, ni trovati javnost svojim "istinama". Mogu vjerovati onima koji tvrde da je Karamarko bio udbaš početnik ili vjerovati onima koji kažu da stari udbaš Manolić namjerno laže. Mogu vjerovati i to da, ako Karamarko nije "ispravan", onda je valjda mazohist koji nastoji sam sebe "umlatiti" zagovaranjem lustracije! Za razliku od Vesne Pusić, koja pozdravlja Manolićev angažman jer se time "poljuljala ideja lustracije", naprotiv, činjenica da 95 godišnji udbaš želi usmjeravati politički izbor nacije u 2015., baš razbija zadnje dvojbe o tome treba li nam lustracija i je li kasno za nju. Ma nije. Stoga hvala Manoliću. Bez njegova "autanja" mi bismo i dalje dvojili. Nije, međutim, jasno zašto se stari udbaš odlučio za ovakav politički poklon Milanovićevu SDP-u? Zašto nije u smiraj svog života otišao u tišini? Zašto mu je trebalo da sada opet na vidjelo izlaze dvojbene činjenice o njemu?
Na njih je upozorila posebna izaslanica Grabar-Kitarović prof. Bruna Esih na obilježavanju 70. godišnjice masakra u bjelovarskoj šumi Lug. Gdje su nakon rata 1945. bez suđenja prvo osakaćena pa pobijena 293 što vojnika (vjerojatno NDH), što civila. Ona ističe da je tada načelnik Ozne bio Josip Manolić. Što nije novost. Manolić je još 2011. opovrgao da je on naredio partizanskim jedinicama taj masakr. Šef Ozne je, kaže, "prevedeno u današnju terminologiju, kao mjesto šefa policije zaduženog za zaštitu civilnog stanovništva". Baš ih je zaštitio. Nek' vjeruje tko što hoće, ali 2015. Manolić više ne smije biti politički faktor u Hrvatskoj. Jer, u protivnom – a za što smo se onda borili?
>> Vjerovali ili ne anketama, HDZ-ova koalicija polako gubi "uzgon"
>> Da je HDZ-ov softver stajao iza bunta, branitelji bi odavno uspjeli
Citat Moše Pijade s prvog zasjednja AVNOJ-a, Bihać, studeni 1942. Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali ćeće iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom... Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere... Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira... (Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) pod oznakom K-12, 30/12)