Izbori su u bitnome odredili političku 2015. – na početku godine Hrvatska je dobila prvu predsjednicu Republike, na kraju novi saziv parlamenta u kojemu većinu imaju HDZ-ova Domoljubna koalicija i Most nezavisnih lista.
Kolinda Grabar-Kitarović, iza koje je stajala HDZ-ova koalicija, izabrana je 11. siječnja, u drugom krugu, za prvu predsjednicu Republike, čime se HDZ nakon 15 godina vratio na Pantovčak. Tijesnom razlikom, Grabar-Kitarović je pobijedila Ivu Josipovića, dotadašnjeg predsjednika i kandidata SDP-ove koalicije, kojemu su gotovo sve izborne ankete prognozirale uvjerljivu pobjedu. No, birači uvijek imaju posljednju, a u ovom slučaju njih 50,7 posto glasovalo je za Grabar-Kitarović, nekadašnju ministricu vanjskih poslova s uspješnom međunarodnom karijerom, a 49,3 posto za Josipovića, sveučilišnog profesora prava.
Godina na izmaku nije bila dobra za Josipovića, nakon gubitka predsjedničkih izbora, razišao se sa SDP-om, a bez uspjeha se natjecao i na parlamentarnim izborima. U predsjedničku utrku inicijalno je ušlo četvero kandidata, uz spomenute, liječnik Milan Kujundžić kojega je podupirala koalicija manjih, desnih stranaka i mladi Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida, udruge koju je javnost do tada povezivala s aktivistima za borbu protiv deložacija. Prvi krug predsjedničkih izbora održan je 28. prosinca prošle godine, drugi 11. siječnja ove, a nova je predsjednica prisegnula 15. veljače pred Ustavnim sudom kojemu je na čelu Jasna Omejec.
Parlamentarni izbori
Osmog studenog hrvatski birači izabrali su novi saziv Hrvatskog sabora, koji broji 151 zastupnika, a u kojem relativnu većinu, 59 mjesta, ima HDZ-ova Domoljubna koalicija. Apsolutno izborno iznenađenje bio je Most nezavisnih lista, politička platforma sa 19 zastupnika s različitim političkim i ideološkim predznakom. SDP-ova koalicija, koja prije izbora nije osobito dobro kotirala, osvojila je iznenađujućih 56 mjesta u Saboru, ponajviše zahvaljujući angažmanu šefa SDP-a i premijera Zorana Milanovića. S takvim izbornim rezultatom, obje su koalicije za dolazak na vlast bile prisiljene tražiti potporu Mosta.
Od izborne noći, 8. studenoga, hrvatski građani su svjedočili dnevnim obratima u pokušaju da se dobiju ključevi Banskih dvora. Obje su strane prihvaćale i odbijale tripartitnu vlast, što je bila mantra Mosta, odgovarale su na pitanja o "reformskim" zahtjevima Mosta, kojemu se spočitavalo da ne dijeli pa dijeli fotelje, produžuje rokove za ulazak u pobjednički vlak. Napeti pregovori završili su dogovorom Mosta i Domoljubne koalicije, čijem je kandidatu Tihomiru Oreškoviću predsjednica 23. prosinca povjerila mandat za sastavljanje vlade. Široj javnosti nepoznati Orešković dolazi iz farmaceutske tvrtke Teva, bio je menadžer u Plivi, ima respektabilnu inozemnu karijeru u financijskom sektoru i nestranačka je osoba. Da uživa podršku više od polovice svih izabranih zastupnika, Orešković je dokazao potpisima 78 zastupnika iz Domoljubne koalicije, Mosta, stranke zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i dvoje zastupnika nacionalnih manjina.
Nedugo zatim, 28. prosinca, u drugom je pokušaju konstituiran Sabor izborom Željka Reinera (HDZ) za predsjednika, a uz one koji su potpisali potporu Oreškoviću kao mandataru, za Reinera su glasovali i reformist Radimir Čačić, preostalih šest zastupnika nacionalnih manjina, HDSSB, ali i dosadašnji predsjednik Sabora Josip Leko (SDP).
Prijevremeno se biralo u 17 gradova i općina, održali se manjinski izbori
Između predsjedničkih i parlamentarnih izbora prijevremeno se biralo u 17 gradova i općina, a održani su i manjinski izbori za predstavnike i članove manjinskih vijeća u svim županijama te u 200 gradova i općina.
Biralo se u Dubrovniku, Omišu, Hvaru, Korčuli, Pagu, Rabu, Novom Marofu, Svetom Ivanu Zelini, Zlataru, Kukljici, Rugvici, Milni, Lumbardi, Petlovcu, Čaglinu, Strahonincu i u Gundincima, a sve su političke opcije tvrdile da su baš one konačni pobjednici.
No brojevi govore da je na tim izborima, za koje se tvrdilo da su posljednji test za parlamentarne, HDZ s partnerima pobijedio u osam gradova i općina, SDP i HNS u po dva, tri su grada i općine pripale nezavisnim kandidatima, među kojima je bio i Omišanin Ivan Kovačić, kasnije jedan od stupova Mosta, a po jedan HSS-u i koaliciji na čelu s lokalnom, Paškom strankom.
Pripadnici 19 nacionalnih manjina, njih oko 300.000, krajem svibnja birali su svoje predstavnike i članove vijeća u svim županijama i u 200 gradova i općina.
Vlada je raspisala izbore za 314 vijeća i 235 predstavnika, no nisu svi birani jer ovlašteni predlagatelji – manjinske udruge i birači nisu za sve predložili kandidate.
Vijeća i predstavnici imaju savjetodavni karakter, a biraju se na četiri godine.
Izmjene izbornog zakona
Izborni procesi bili su i u fokusu parlamentarnog rada. Iako neuspio, pokušaj organiziranja referenduma o reformi izbornog zakonodavstva udruge U ime obitelji svojim je potpisima poduprlo više od 380 tisuća birača.
Ustavni sud je, doduše, u prosincu 2014. zaključio kako taj broj nije dovoljan za raspisivanje referenduma na zahtjev desetine svih birača u Hrvatskoj, no bio je to jasan signal parlamentarnim strankama kako građani nisu zadovoljni postojećim izbornim sustavom te kako je nužno ojačati njihov utjecaj na političko odlučivanje. Paralelno s prikupljanjem potpisa za referendumsku inicijativu, u saborsku su proceduru pristizali prijedlozi izmjena Izbornog zakona te Zakona o izbornim jedinicama, koji su u veljači rezultirali izmjenama daleko blažima od onih koje je predlagala Željka Markić.
Na prijedlog Kluba SDP-a zakonom je zabranjeno kandidiranje pravomoćno osuđenima za kaznena djela za koja je zapriječena kazna zatvora dulja od šest mjeseci. Po uzoru na europske, uvedeno je preferencijalno glasovanje i na parlamentarnim izborima pa su birači na izborima u studenom uz listu prvi put mogli zaokružiti i ime kandidata kojemu daju prednost pred ostalima. Po izmijenjenom zakonu, svaka je lista, bez obzira radi li se o stranci ili o listi koju predlažu građani, trebala biti potkrijepljena s najmanje 1500 potpisa birača, a liste koje ne poštuju tzv. žensku kvotu, odnosno one na kojima je manje od 40 posto kandidata podzastupljenog spola, smatrale bi se nevažećima.
Stranke će radije platiti kaznu nego kandidirati žene
Izmjene su, međutim, bile kratkog daha jer ih je većinu u rujnu, dan prije raspuštanja sedmog saziva Sabora, ukinuo Ustavni sud.
Ukinuta je, među ostalim, mogućnost diskvalifikacije lista koje ne poštuju "žensku kvotu", a iako je Ustavni sud isticao kako to ne znači da se ne mora poštovati odredba o najmanje 40 posto kandidata podzastupljenog spola, parlamentarni su izbori pokazali kako će većina stranaka radije platiti visoku kaznu nego osigurati ravnomjernu zastupljenost spolova. "Žensku kvotu" nisu ispoštovale ni dvije najveće koalicije, zbog čega bi Domoljubna koalicija, koja ni na jednoj listi nije imala potrebnih 40 posto žena, na kraju mogla platiti kaznu od 550 tisuća kuna, a koalicija Hrvatska raste, koja je na pet lista imala manje od šest kandidatkinja, 250 tisuća kuna.
>>Pravosuđe 2015. u sjeni odluka Ustavnog suda
slazem se 2 najvece prevare i obmane :)