Ponovno se otvorila zemlja na polju blizu Murskog Središća u Međimurskoj županiji. U jamu je propao kotač kombajna za branje kukuruza. Prije toga, nekoliko kilometara dalje, propao je dio traktora. Takve se nesreće, nažalost, ne mogu predvidjeti i spriječiti, kaže gradonačelnik Dražen Srpak.
– Rudnici su zatvoreni bez prave sanacije. Postoje neki dokumenti o sanacijama, ali one su se provodile tako da su se jednostavno samo zatrpali ulazi. Svake godine imamo najmanje dva takva incidenta, zasad srećom nije bilo poginulih i ozlijeđenih, no imamo materijalne štete na radnim strojevima koji propadaju u jame i troškove sanacije – kaže nam gradonačelnik Srpak.
Ugljenokopi do 1972. godine
Danas će malo tko izvan Međimurja taj kraj povezivati s rudarenjem, no prije samo 70-ak godina taj je kraj imao na stotine rudara. Masovnije industrijsko rudarenje ugljena u Murskom Središću pokrenuto je nakon Prvog svjetskog rata. Prva jama otvorena je 1870. u Peklenici, gdje su bila i prva nalazišta nafte, a rudarilo se pod nadzorom grofa Jurja Feštetića koji je tada jedini imao koncesiju za eksploataciju rudnog bogatstva u Međimurju. U knjizi "Beli i črni rudari" Mihaele Mesarić i Zorana Turka, nastaloj u sklopu EU projekta prekogranične suradnje Energy tour, opisane su, uz ostalo, i posljedice rudarenja na okoliš. Vađenje smeđeg ugljena preuzeo je čakovečki poduzetnik Karlo Vargazon, čija je tvrtka "Ugljenik Peklenica" pokrenuta 1919. godine, a kopalo se istočno od ceste Čakovec – Lendava.
Ugljen se ispočetka vadio lopatama i prevozio kolima s konjskim zapregama do Murskog Središća, sve dok nije sagrađen industrijski kolosijek kojim su vagonete također vukli konji. Nakon površinskog, počelo je jamsko kopanje. Prva je 1925. bila otvorena jama Hrastinka, a dvije godine poslije Vargazon je sagradio i – termocentralu na ugljen. No, 1931. tvrtka je otišla u stečaj, vjerojatno zbog svjetske gospodarske krize. Rudnike je preuzela tvrtka iz Maribora koja ih je držala do 1945. godine, kad je uslijedila nacionalizacija. Četiri godine nakon rata formirana je tvrtka "Međimurski ugljenokopi" koja se prometnula u jednog od najvećih proizvođača ugljena u Hrvatskoj s oko 1700 zaposlenih. Zabilježeno je kako je 1957. proizvedeno 203.000 tona mrkog ugljena. Nažalost, događale su se i nesreće, poput one u jami Maj 3, u kojoj je u noći s 8. na 9. studenog 1961. došlo do požara između 14. i 15. etaže. Poginulo je deset rudara.
VEZANI ČLANCI:
"Međimurski ugljenokopi" radili su do 1972. godine, kad su zatvoreni zbog visokih troškova proizvodnje i neisplativosti. No, ostale su jame na više ugljenih slojeva, nazvane Sloboda, Pobjeda, Vladimir, Maj, Ignac, Gašpar, Pionir, Nada, Cerovka, Omladinska, Udarnik... Rudarenjem su nastale velike količine jalovine, ostataka sedimenata i stijena, u neposrednoj blizini jama. Te nakupine jalovine nazvane su halde, od njemačke riječi za humak. Oko Murskog Središća prebrojeno je 36 takvih haldi uz jamske kopove. Najmanja ima 160, a najveća više od 12.400 četvornih metara. Najviša je visoka 27 metara.
Jame su raštrkane
Po završetku eksploatacije ugljena jame su "likvidirane" zatvaranjem ulaza, no izostala je, napominju autori knjige, ozbiljnija sanacija, pa zato i prijeti opasnost urušavanja i slijeganja terena iznad rovova. Od prosinca 2013. godine do svibnja 2015. godine samo na području oko Murskog Središća urušavanje je zabilježeno na čak 14 lokacija. Urušavanja su najčešće u formi valjka, promjera na otvoru od jednog do četiri metara, a dubine od 50 centimetara do četiri metra. Sva urušavanja nalaze se u neposrednoj blizini haldi.
– To je slijed događaja koji je neizbježan. U slovenskom Velenju čak je nastalo umjetno jezero kako su slojevi rudnika propadali zbog velike koncentracije podzemnih hodnika na jednom mjestu. Kod nas su jame bile raštrkane po poljima i oko svake halde bili su podzemni tuneli raznih dubina, od nekoliko do 20, 50 ili stotinu metara. Ti su se slojevi desetljećima urušavali, pa rupe više nisu toliko duboke. Zadnja propadanja su bila na dubinu od četiri do pet metara. S vremenom će se sve izravnati, ali proći će još desetljeća. Kad se takva nesreća dogodi, šaljemo bager da izvuče traktor ili kombajn, pa onda ide zatrpavanje jama. Rudnici su bili u državnom vlasništvu, a troškovi su sad lokalni – ističe Srpak, gradonačelnik Murskog Središća koje nosi naziv – Grad rudara.
>>> FOTO Drama kod Ureda predsjednika, najveće klizište u Hrvatskoj površine je 13 nogometnih igrališta
To je slika zločinačkog i kriminalnog komunizma srboslavije koji su uništili svašta, opljačkali Hrvatsku uzduž i popreko i nikada nitko nije odgovarao, tako i sa ovim ugljenokopima koji su i danas opasnost.