Varšava je ovoga vikenda bila poprište najvećih ultradesničarskih i nacionalističkih prosvjeda u Europi od Drugoga svjetskog rata. Više od 60 tisuća ljudi koji su marširali ulicama tražilo je “bijelu Europu bratskih nacija” i “čistu krv i zdrav razum”. Dogodilo se to u zemlji u kojoj je za prošloga velikog rata zbog slične ideologije na stravičan način skončalo više milijuna ljudi.
Prethodnih se godina na Dan nezavisnosti skupilo nekoliko stotina ultradesničara i nekoliko stotina antifašista, a policija je uglavnom pokušavala spriječiti njihovu međusobnu tučnjavu. No, ove godine stvari su se radikalno promijenile. Vladajuća stranka Prava i pravde prigrlila je ovu paradu užasa, policija je blokirala sve pokrajnje ulice pa se protivnici rasističke mržnje i izopačene vjere u Boga nisu mogli ni probiti do kolone. Tako se zapravo nitko nije mogao suprotstaviti vrlo otvorenom i agresivnom antisemitizmu, mržnji prema homoseksualnim osobama i muslimanima. S ekrana državne televizije ministar unutarnjih poslova poručio je da se ponosi svima koji su sudjelovali u ovoj povorci nazvavši ih “hrabrim domoljubima”. Bilo je očito da vladajući drže kako su sve poruke koje su frcale iz ove kolone dobre i pozitivne. Oni su čak indirektno kazali da je to događanje zapravo dio proslave državnog blagdana, Dana nezavisnosti. Bivši premijer Donald Tusk, koji sada obnaša dužnost predsjednika Europskog vijeća, u domovinu je došao da bi svojim sunarodnjacima prenio poruku da se ovakvi veliki i važni blagdani trebaju slaviti s osmijehom na licu i zadovoljstvom u srcu, a ne stisnutih pesnica i uzvicima ispunjenim mržnjom i rasizmom.
No jadni je Donald Tusk ostao u petnaestom planu. Njegove poruke nikoga nisu zanimale. U trenutku kada sam upijala sav užas koji se događao u Varšavi, prisjetila sam se pape Ivana Pavla II. Kako bi on reagirao na ovaj festival mržnje i na to da ljudi koji imaju ovakve osjećaje sebe smatraju ispravnim vjernicima misleći da su ultradesničarska ideologija i Bog istoznačnice pa su oni u osnovi jedini pravi vjernici. No ono što su oni u subotu navečer radili na ulici totalno se kosi sa svime što je Isus Krist propovijedao. Zapravo mislim da bi on bio s onima koje je policija blokirala u pokrajnjim ulicama, i to u prvom redu, glave razbijene policijskim pendrekom. I sveti Ivan Pavao II. zacijelo bi bio s njima. Varšavske su me demonstracije podsjetile na poglavlje o velikom inkvizitoru iz Braće Karamazovih u kojem Isus dolazi vidjeti kakvo je stanje na zemlji, a veliki ga inkvizitor prepozna i baci u tamnicu uz opasku “neka ode zato što im on nikako ne treba jer je došao narodu mutiti pamet svojim pričama o ljubavi i toleranciji”.
No čini se da su nam više nego ikada potrebne upravo te propovijedi o ljubavi i toleranciji, o prihvaćanju onih koji su drukčiji bez obzira na to jesu li nevjernici, gubavci ili oni s dna društva. Ako se ne zadubimo u tu veličanstvenu životnu filozofiju, mogli bismo se ponovno naći usred nekog novog pokolja. Puno goreg od onih prethodnih.
Hm, još jedan protudesničarski tekst... Interesantno kako nema niti jedne slike ijednog transparenta o kojima autorica teksta piše, osim slavljenja Poljske i domoljublja... To je otprilike kao kada su po Bleiburgu tražili ljude u crnom, pa su našli njih jednog ili dva pa cijeli skup proglasili fašistićlim... Ne treba apsolutno ništa vjerovati novinarima, već dugo nema objektivnog informiranje. Sve se etiketira, odmah se čitatelju nameće mišljenje... Po meni je kud i kamo gore kada se otvoreno maše Sovjetskim i komunističkim zastavama i zaziva revolucija. Onda se to u novinama naziva ljevicom i opravdava se njihov protest... Potpuno neobjektivno izvještavanje, s puno ideologije...