“10 svjetlosnih godina – 10 godina u Europskoj uniji”. Ovako je naslovljen kratki film kojim je Poljska obilježila prvo desetljeće svoga članstva u EU. U paketu s deset drugih zemalja, Poljska je u Uniju ušla 1. svibnja 2004 godine. Od tada do danas ova bivša članica istočnog bloka dramatično se promijenila, nabolje.
Film prikazuje ljude koji nedugo nakon pada Berlinskog zida uzalud na tržnici traže osnovne životne namirnice. Nakon toga prikazane su nove tvornice, nove autoceste, obnovljeni gradovi, nogometni stadioni...
Privukli investitore
I doista, Poljska može poslužiti kao primjer zemlje kojoj je EU donio puno dobroga. Nitko u Poljskoj, čak ni oporba, ne negira da je zemlja u protekloj dekadi ostvarila izvanredan gospodarski rast, gotovo nezabilježen u ranijoj povijesti.
No, na samom početku – 2004. godine, ništa nije dalo naslutiti da će Poljskoj krenuti tako dobro. Poljska je tada vrijedila kao najslabije pripremljena zemlja za EU – reforme koje je u pretpristupnom procesu tražio Bruxelles bile su provedene samo djelomično. Svakoga dana otkrivao se neki korupcijski skandal u koji su bili upleteni visoki partijski funkcionari tada vladajuće socijaldemokratske stranke SLD. Samo dan nakon spektakularne proslave ulaska u EU, 2. svibnja 2004., tadašnji premijer Leszek Miller morao je podnijeti ostavku.
Poljski ulazak u EU imao je puno više političkih nego gospodarskih razloga. Zapadni političari nisu ni po koju cijenu izvan EU htjeli ostaviti najveću istočnoeuropsku zemlju s gotovo 40 milijuna stanovnika. Bez Poljske proširenje EU ne bi imalo političkog smisla, smatrali su na Zapadu.
Kao i u drugim članicama EU, pa i u Hrvatskoj, konzervativne stranke upozoravale su da EU vodi Poljsku u propast – doći će strani bogataši i za malo novca pokupovati sve što vrijedi – zemlju, tvornice...
Deset godina poslije rezultati pokazuju da je poljsko gospodarstvo poraslo sa 253 na 516,3 milijarde dolara, što je nominalni rast od 104 posto. Realno je poljski BDP od 2004. do danas porastao 50 posto!
BDP po stanovniku skočio je sa 6625 na 13.394 dolara. Za usporedbu – hrvatski BDP po stanovniku iznosio je 2004. godine 9515 dolara, dakle 43 posto veći od poljskog, a danas je sa 13.437 dolara gotovo izjednačen s poljskim. Istodobno, nezaposlenost je u Poljskoj sa 19,1 posto prepolovljena i danas iznosi 9,7 posto. U Hrvatskoj je nezaposlenost u tom razdoblju skočila sa 13,8 na više od 17 posto.
Zbog čega se Poljska u samo deset godina od ružnog pačeta preobrazila u ljubimicu koju kao primjer drugim zemljama ističu u Bruxellesu. Poljska je odmah nakon ulaska u EU krenula u temeljite reforme i privlačenje stranih investicija. Počelo je usklađivanje sustava obrazovanja sa stvarnim potrebama gospodarstva, bitka s korupcijom...
Poplava radnih mjesta
Međutim, ni to nije ključ poljskog ekonomskog procvata u EU. Glavni je razlog izvanrednog uspjeha Poljske povlačenje novca iz fondova EU. Od 2007. do 2013. iz fondova EU za kohezijsku politiku Poljskoj je bilo namijenjeno 67,5 milijardi eura, od čega je povučeno više od 86 posto. Zbog fondova EU otvoreno je 250.000 novih radnih mjesta, od čega 40 posto otpada na samozaposlene, otvoreno je dvije tisuće istraživačkih centara, brojni vrtići i škole. Zanimljivo je da je Poljska jedina europska zemlja koja nije osjetila recesiju od 2009. godine. Podršku EU danas daje 89 posto Poljaka.
>> EK i Grčić demantiraju da je Hrvatska povukla skandalozno malo novca iz fondova EU
e kad bi barem naš ministar Grčić znao barem jednog eura povući iz EU fondova, ali neeeeeee on je povukao nula eura u 2,5 godine mandata...