Hrvatska je izišla iz procedure prekomjernog deficita a da nikome nije pala ni vlas s glave! Po lokalnim izborima vidi se da smo zadržali isti broj gradova i županija s barem deset tisuća “gladnih usta” koja treba rasporediti po vijećima i upravnim odborima. Na dan kad smo i službeno maknuti iz “procedure” imamo isti broj zaposlenih u javnom sektoru kao i prije tri i pol godine, kad smo stavljeni pod superviziju Europske komisije. Dugovi zdravstva danas su veći nego što su bili 2014. godine, državna poduzeća jednako su neefikasna, a u međuvremenu je došlo i do prvog strateškog bankrota nakon kojega domaća prehrambena industrija i maloprodaja neće izgledati isto.
Stabilizacija javnih financija nije rezultat promišljene domaće politike nego toplih vjetrova koji su dopuhali izvana te pogurali BDP, ojačali potrošnju i napunili proračun. Domaći začin bio je u tome što se politička scena trese gotovo dvije godine pa vladajuće garniture nisu stigle potrošiti višak novca koji se slio u proračun. Netom završen prvi krug lokalnih izbora po tom pitanju kao da se nije dogodio: uz sitne pomake gore ili dolje stranačke su pozicije uglavnom zacementirane, treće snage uspjele su odgristi nešto sitno, no u globalu HDZ i dalje ima čvrstu kontrolu nad dvije trećine državnog teritorija, ali ne i stabilnu većinu na nacionalnoj razini koja bi premijeru Plenkoviću osigurala neometan nastavak mandata.
Uz pohvalu za smanjenje deficita, Plenkovićevoj je Vladi iz Bruxellesa proslijeđena neispunjena domaća zadaća njegovih prethodnika i, kako stvari stoje, on će je vjerojatno “forvardirati” idućoj vladi. Mirovinska je reforma, pritom, najlakši zadatak jer ne traži od vladajućih ništa više od osiguranja dovoljno ruku u Saboru, no sve druge preporuke vezane uz javni sektor, lokalnu upravu, obrazovanje, tržište rada pa i porez na nekretnine traže fokusiranu i dobro organiziranu vlast koja neće ovisiti o tuđim vjetrovima.
Gornji clanak je napisan da bi se nesto napisalo i da se ispuni prostor. Sve sto je pjesnik rekao receno je najmanje milijun puta samo u posljednih desetak godina. Jedina potpuna istina u clanku je da se po milijunti putt nadogradjuje dirigirana floskula "to nije Vladina zasluga"! Takav stav, koji nerijetko nema pokrica, nametnut i potpirivan iz Bog zna kojeg smjera, stvara ogriman psiholoski pritisak na politicare ali isto tako "baca" narod u tesko izljecivo nepovjerenje prema svemu sto se politika i politicar zove! Razmislite malo!