Fizioterapeutkinja Nataša Kos još je donedavno provodila i do 12 sati dnevno u svojoj privatnoj praksi pomažući osobama s invaliditetom, a mlada stjuardesa Klara Blažević svaki je radni dan provodila na drugom kraju Europe i svijeta, od Londona, preko Frankfurta, do Bejruta… Kada je koronavirus zaustavio većinu djelatnosti te prizemljio avione, obje su se privremeno našle bez posla, no odlučile su kako to ne mora značiti da će biti besposlene te su svoje vrijeme odlučile iskoristiti na najbolji mogući način i – pokloniti ga drugima. Nataša i Klara su se, naime, odlučile pridružiti volonterima Crvenog križa. U Hrvatskoj ih je ukupno više od 14 tisuća, od čega ih je tijekom ove pandemije aktivno djelovalo oko 3500. Da krize uistinu pobuđuju ono najbolje u ljudima, potvrđuje i sam Crveni križ, iz kojega kažu da odaziv nikada nije bio veći. Upravo je zato ove godine Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, koji se obilježava na današnji dan, posvećen njihovim vrijednim volonterima, s kojima smo proveli dio “šihte” na terenu.
Sada nema odustajanja!
– Hvala vam puno! Kada se oporavimo, i mi ćemo početi volontirati da se barem malo odužimo Crvenom križu i svim dobrim ljudima koji nam pomažu – govore Ivana i Gordana dok otvaraju vrata stana iz kojeg najprije istrčava terapijski pas Rhetta. Mašući repom, pozdravlja volonterke Klaru i Natašu, koje u rukama drže veliku kutiju s oznakom Crvenog križa. Već ih prepoznaje jer njih dvije svakog dana ovoj i mnogim drugim obiteljima nose osnovne potrepštine za život, a pritom donesu i nekoliko riječi utjehe.
– Jako nam je drago kad vas vidimo. Same smo u stanu nas tri, a sada zbog težeg zdravstvenog stanja ne možemo van. Teško je… – govori Gordana te s volonterkama komentira ima li kakvih novosti u vezi s pandemijom. Nakon što im je fizioterapeutkinja Nataša dala i nekoliko savjeta kako pravilno vježbati i istezati se u stanu, volonterke su se već zaputile na novu adresu na drugom dijelu grada gdje su ih već čekali novi korisnici.
– S obzirom na to da i inače radim s osobama s invaliditetom, čim je ova kriza počela, ja sam im se stavila na raspolaganje da im donosim stvari iz dućana ili ljekarne. No kako sam imala puno slobodnog vremena, zaključila sam da mogu pomagati i u Crvenom križu – kaže nam Nataša Kos, koja uglavnom volontira u smjeni od osam sati tijekom kojih se javlja na telefon ili razvozi potrepštine po Zagrebu. Volonteri Crvenog križa, naime, od početka ove krize idu u nabavu i po lijekove za ranjive skupine, slabo pokretne i one u izolaciji. Neki od njih pružaju i psihosocijalnu podršku, dostavljaju tople obroke, pomagali su u opremanju karantena, pomažu starijim osobama u kući, dostavljaju humanitarne pakete socijalno ugroženima…
VIDEO Volonteri Crvenog križa
– Ja sam mogla birati između toga da volontiram ili da kod kuće po stoti put sa školarcem prolazim decimalne brojeve i učim o Rimskom Carstvu – kaže u šali ova majka troje djece, a onda ozbiljno napominje kako je važno na mlađe generacije prenijeti svijest o važnosti volontiranja pa je tako njezina najstarija kći također već postala volonterka Crvenog križa.
– Ljudima ipak najviše treba poneka topla riječ. Zato nas često nazovu, samo da ih malo utješimo, a to je bilo posebno izraženo nakon potresa u Zagrebu – kaže 48-godišnja Zagrepčanka te ističe kako je često teško čuti tuđi plač preko telefona, no podršku treba pružiti. Ipak, ima i mnogo anegdota…
– Jednom je zvala vidno uzrujana gospođa koje me zamolila da odem u Kinu i objasnim tamošnjem stanovništvu kako da drugi put dobro skuhaju hranu prije jela – ističe kroz smijeh Nataša te dodaje kako se u pomaganje drugima zaljubila na prvi pogled te će sigurno nastaviti volontirati u Crvenom križu i kada opet počne raditi iako u manjem opsegu.
– Ekipa je ovdje odlična, nema šanse da ih ostavimo – odlučna je Nataša, a s njom se slaže 28-godišnja kolegica Klara. U šali govore kako su njih dvije “ista generacija” jer su počele volontirati u istom tjednu te su zajedno prošle edukaciju.
– Inače sam iz Solina, ali nisam htjela ići kući da ne bih ugrozila svoje roditelje i baku s obzirom na posao koji radim. Stoga sam ostala u Zagrebu sasvim sama te sam nakon potresa odlučila početi volontirati jer sam shvatila da postoje ljudi kojima je puno teže nego meni. Odabrala sam Crveni križ jer mislim da imaju najbolju organizaciju i da najbolje mogu pomoći – kaže Klara, koja također očekuje da će opet poletjeti kada se uspostave avionske linije unutar Hrvatske. No to ne znači da će prestati volontirati jer, jednom kada ti pomaganje uđe pod kožu, – nema povratka.
Svi se mogu javiti
– Mi svojim volonterima ne uvjetujemo koliko vremena trebaju volontirati, tako da svatko može pomoći koliko može i želi. Sada smo uistinu imali izrazito povećan upit za volontiranjima, no i inače smo jako aktivni – ističe Katarina Zorić, glasnogovornica Hrvatskog Crvenog Križa, te dodaje kako se svatko može uključiti javljanjem u najbliže gradsko društvo Crvenog križa, pozivom na broj 08001188 ili ispunjavanjem obrasca na službenim web-stranicama HCK-a.
– U skladu s obrazovanjem i afinitetima određuje se u kojem području osoba može najviše pomoći, a potom svi prolaze vrlo stručnu edukaciju koja traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a stalno imamo i tečajeve za usavršavanje. Sad je cijeli taj proces obuke malo ubrzan, ali i dalje se svi dobro pripreme – napominje Zorić.
