– I poslije smo je pokušavali dobiti, ali bez uspjeha. Mobitel joj je bio isključen. Zamolili smo lovce da nam pomognu pri pretrazi. I dalje sam uvjeren da je Kristina oteta – rekao nam je jučer djevojčin otac Ivica Šušnjara. Lokacija njezina mobitela, premda korisna, i dalje nije bila osobit trag, jer se mobilni uređaj locira u svojevrsnoj lepezi od 120 stupnjeva u odnosu na odašiljač.
Policija je ispitala dvoje svjedoka koji su vidjeli kako se kraj triljskog mosta, pokraj Kristine koja je stopirala, zaustavlja bijeli golf imotskih oznaka. Tvrde da Kristina nije htjela ući u automobil, nego da je ustuknula korak unatrag. Automobil je otišao, no možda se i vratio, te je Kristina ugurana na silu, razmišlja otac Ivica. Neizbježno se nameću usporedbe sa slučajem Anđele Bešlić. Za nju je bio koban povratak do kuće iz sinjske diskoteke San Remo. Ivan Bulj naišao je svojim renaultom i zaustavio se...
Za ubojstvo je na kraju osuđen, no njegov rođak Pavle Bulj oslobođen je u nedostatku dokaza. Silovanje se, pak, nije moglo dokazati, jer je Anđelino tijelo nađeno u raspadnutom stanju (pod granjem!), mjesec dana nakon nestanka, početkom ožujka 2002. godine.
Još dok je trajala istraga, Anđelin otac Ivan Bešlić bio je uvjeren da Bulj nije bio sam te da je u otmicu njegove kćeri bilo uključeno više osoba koje, međutim, nikad nisu otkrivene. Sudski postupak razotkrio je, pak, traljav policijski rad. Bulj je osuđen jer je ubojstvo priznao u policiji, no izjava se nije mogla koristiti na suđenju.
