Iako ih političari ne vide, u Hrvatskoj su u ovom trenutku oko 2000 beskućnika! Službeni je to podatak koji imaju u Hrvatskoj mreži za beskućnike gdje nastoje pomoći ljudima koji su se našli u situaciji da su uslijed bolesti, gubitka posla ili izrazito niskih primanja došli na rub gladi, bez krova nad glavom. – Procjenjujemo da je u Hrvatskoj, osim 2000 apsolutnih beskućnika koji spavaju po vozilima, na otvorenom, još najmanje 10.000 ljudi u relativnom beskućništvu, odnosno u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja, na rubu gladi. No kada bismo za kvalifikaciju beskućnika koristili ETHOS, europsku tipologiju, taj bi broj bio daleko veći – kaže nam Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike. Dodaje da je u Hrvatskoj oko 450 mjesta u devet prihvatilišta i četiri prenoćišta diljem Hrvatske, pa više od 1500 osoba boravi na javnim i drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje.
– Posljednjih godina povećava se broj relativnih beskućnika što je posljedica velikog rasta najamnina i režijskih troškova, posebno u Zagrebu i primorskim gradovima. U zagrebačke dnevne boravke dolazi sve više osoba koje žive u neadekvatnim uvjetima stanovanja, bez struje, grijanja i vode. Danas je u velikim gradovima, a posebno u Zagrebu, gotovo nemoguće unajmiti krevet ispod 150 eura. U tom kontekstu vrijedno je spomenuti da je, prema podacima HEP-a, više od 8000 domaćinstava isključeno iz električne mreže. Zato se zalažemo da se u postojeću zakonsku definiciju "beskućnik" uključe i osobe koje žive u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja – dodaje Z. Mlinar.
Struktura beskućnika znatno se promijenila posljednjih godina. U recesiji su to bile radno sposobne osobe koje su ostale bez posla. – U posljednje tri godine među beskućnicima gotovo nema radno sposobnih ljudi, osim ako su teški ovisnici o alkoholu i opojnim sredstvima. Danas su beskućnici uglavnom osobe starije životne dobi, osobe s psihičkim i intelektualnim poteškoćama te teži ovisnici. Uglavnom ispunjavaju uvjete za trajni smještaj u odgovarajući dom socijalne skrbi ili udomiteljsku obitelj, no mjesta nema jer su svi domovi za psihički bolesne osobe po nalogu ministarstva smanjili svoje kapacitete, a novi nisu otvoreni. Među zagrebačkim beskućnicima ima 10-ak posto radno sposobnih, mlađih i sredovječnih osoba koje su u potrazi za poslom ili su zbog stigmatizacije koja ih prati u manjim mjestima došle iz drugih dijelova Hrvatske, ali brzo pronalaze posao i izlaze iz statusa beskućništva. Mi, Udruga Pet Plus i Udruga Dom nade, pružamo pomoć i podršku u svojim dnevnim boravcima. Među beskućnicima je 20 posto žena – dodaju iz Hrvatske Mreže za beskućnike.
Raspad obitelji ili narušeni obiteljski odnosi, gubitak posla i dugotrajna nezaposlenost, niske socijalne naknade, narušeno tjelesno i mentalno zdravlje, ovisnosti, boravak u instituciji, niske mirovine, starija životna dob, gubitak imovine, stana ili kuće iz različitih razloga te obiteljsko nasilje razlozi su zbog kojih ljudi postaju beskućnici.
– Među beskućnicima je u posljednje vrijeme sve više umirovljenika, primatelja najniže mirovine koju u Hrvatskoj ostvaruje više od 320.000 osoba. Zbog rasta cijena najamnina, mnogi umirovljenici samci nisu u mogućnosti osigurati primjerene uvjete stanovanja – kaže nam Zvonko Mlinar. Dodaje da, nažalost, imaju beskućnike u dobi od 18 do 85 godina, a najveći broj je u skupini od 40 do 65 godina; prosječna dob je 52 godine. Mahom je riječ o samcima, uglavnom muškarcima koji čine 75 posto beskućnika. Polovina beskućnika živjela je u podstanarstvu, a polovica ih nema ni zdravstveno osiguranje.
– Veliki broj beskućnika mlađe i srednje životne dobi u posljednje je vrijeme napustio Hrvatsku te su se zaposlili u drugim zemljama EU. S obzirom na to da većina nema obitelj ili su im narušeni obiteljski odnosi, jako su skloni odlasku na rad u inozemstvo – kaže Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike.
Nerazumijem kako sada imamo beskucnike Pa zar niije nedavno.ministar Primorac izjsvio da.Hrvatska nema.beskucnika.