Ako desnim kutom oka pogledam sa strane, tada mogu vidjeti da netko
sjedi u mojoj blizini. Na žalost, to možete biti vi ili Sharon Stone,
ali ja to ne bih mogao razlikovati! – kaže nam 39-godišnji profesor
povijesti i zemljopisa iz Zagreba, uvjerivši nas kako uistinu samo 100
posto slijep čovjek ne bi mogao uočiti razliku između prekrasne
holywoodske dive i Večernjakova reportera. No našem sugovorniku, Željku
Brdalu, kojem su receptori ostali samo u desnom oku i koji zna da je
vani sunčano samo kada primijeti jaku svjetlost ili ako mu to netko
kaže, čini se, neki ipak ne vjeruju.
– Izgleda da je zakon slijep na definiciju sljepoće. Jer, prema
mišljenju Porezne uprave, ja sam umjesto čovjek sa 100-posto oštećenim
vidom zapravo čovjek sa 100-postotnim vidom! – ironično se smije taj
mladi profesor vraćajući nas na početak svoje priče:
– Od 1997. godine zbog napredovanja retinalne pigmentoze očiju, a
temeljem liječničkog nalaza i rješenja komisije Mirovinskog i
zdravstvenog osiguranja dobivam status 100-postotnog invalida s
dijagnozom sljepoće. Saznavši nakon nekoliko godina da imam pravo na
poreznu olakšicu, obraćam se Poreznoj upravi i dobivam pripadajući
koeficijent, te se moja plaća počinje obračunavati kao zaposleniku sa
100-postotnim invaliditetom – objašnjava Željko.
Nejasne im brojke
Dodaje kako bi taj „nesretni“ koeficijent u svako doba dana i noći
mijenjao za vid, ali kako ga, na žalost, baš nitko nije pitao želi li
zdrave oči ili veći koeficijent.
– Godinama sam na temelju Zakona o invaliditetu, nakon što bih predao
poreznu prijavu uredno dobivao povrat poreza, sve do 2008. Kako od
Porezne uprave dugo nisam dobio nikakvu obavijest, nazvao sam ih da
provjerim o čemu se radi. Rekli su mi da moje rješenje prema novom
Zakonu o porezu na dohodak više ne omogućava koeficijent određen za
poreznu olakšicu 100-postotnim invalidima.
Iako u mom rješenju piše da sam 100-postotni invalid, oni to ne mogu
uvažiti jer se u dva podčlanka u istom rješenju spominju i brojke od 80
i 90 posto! Uglavnom cijeli rezime tog razgovora sa službenicom sveo se
na to da su podaci u mojoj prijavi poreza nepotpuni i netočni, te da
državi dugujem 4000 kuna! – govori Željko.
Ironično domeće kako je i slijepcu jasno da se u spornim podčlancima
medicinskom terminologijom obrazlažu sva pojedina oštećenja koja su i
dovela do njegova 100-postotnog invaliditeta. Iako se nada da će
njegova žalba doći u ruke poreznika s dobrim vidom, Željko ogorčeno
pita i komentira:
Tko će biti kažnjen?
– Otkad je Porezna uprava nadležna za utvrđivanje postotka tjelesnog
oštećenja, te koji su to porezni stručnjaci i uz pomoć kojeg
instrumenta ustvrdili da slijepa osoba nema 100-postotno tjelesno
oštećenje?! Zašto rješenje o 100-postotnom invaliditetu vrijedi za sve
državne institucije, osim za Poreznu upravu?!
Naime, ako sam ja od 2005. na temelju tog rješenja dobivao povrat
poreza, a nisam ga smio dobiti, tada netko iz Porezne uprave mora
odgovarati zbog tog propusta. Isto tako, ako sam 2008. na temelju istog
rješenja trebao dobiti povrat poreza, a nisam ga dobio, također netko
mora odgovarati – smatra ovaj slijepi profesor.
POREZNA OLAKŠICA Željko Brdal mora platiti porez na svoju 100-postotnu sljepoću
