Blažena Djevica Marija za Hrvate je "kraljica" i "najvjernija odvjetnica". Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor, odavno su je častili zahvalnošću kao "kraljicu Hrvata", a zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata). Dugovječna je tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski je narod preživio sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. O tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti.
I pjesmu joj posvetili
Još u 10. stoljeću hrvatska kraljica Jelena u Solinu je sagradila dvije crkve, posvećene Blaženoj Djevici Mariji i sv. Stjepanu. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka sagrađena je crkva Gospe od Otoka, koja je izgorjela 1875. Sadašnja je pak sagrađena 1878. godine.
Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija". Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i njegovu majku Mariju. Mariji u čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu. Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu, a Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.
Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u domovini nego i oni koji su se raselili diljem svijeta. Hrvati su sagradili više od osam tisuća crkava, crkvica i kapela na Božju slavu, a svaka osma posvećena je Majci Božjoj. Uzduž i poprijeko Lijepe Naše, od Međimurja do Istre, od Vukovara do Dubrovnika, rasute su mnogobrojne crkve i kapele i raznovrsni spomenici sakralne kulture koji predstavljaju veliko nacionalno blago, a izraz su ljubavi i pobožnosti hrvatskog naroda prema Bogu i kršćanskoj vjeri. "Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša majko, naša zoro zlata...", hodočasnička je pjesma koja se iz stotina tisuća grla ori marijanskim svetištima diljem Hrvatske. Majka Božja Bistrička, Trsatska, Sinjska, Aljmaška, Remetska, Žumberačka Bogorodica... na stotine imena jednoj te istoj osobi, Blaženoj Djevici Mariji, majci Isusa Krista, čiji se blagdan uznesenja na Nebo slavi 15. kolovoza.
Žena s mnogim prezimenima
Svaki kraj, svaka crkva i svetište njoj posvećeno, svaki njezin kip ili slika, manje ili više čudotvoran, protkan s više ili manje legende, uz opću univerzalnost njezina imena za cijeli katolički i kršćanski svijet nosi i obaveznu lokalnu oznaku. Zašto? Gospa je jedna i jedina, a s toliko imena! Zapravo, moglo bi se reći "prezimena", onih lokalnih, mjesnih, kako bi je ljudi lakše razlikovali i prepoznavali, kako bi je lakše dozvali i prizvali u svoje molitve, kako bi se s njom još više zbližili i približili se njezinu vječnom majčinskom krilu. Naprosto, kako bi je jednostavnije privoljeli da im se približi u intimi njihovih domova i obitelji.
Sve to doslovce erumpira upravo na blagdan njezina uznesenja, kada ta ljubav postaje javna i manifestativna. Kada se rijeke hodočasnika pokreću prema istom cilju, čineći zavjet, pokoru, obećanje i (o)proštenje, tražeći pogledom u zlatom okrunjenom procesijskom kipu ili slici odbljesak nade koji bi im trebao biti jasan i dovoljan znak da je njihova poruka na "onoj strani" primljena i da će molitva biti uslišana.
VIDEO: Znate li kako se ispravno sprema bijela riža? Ovako svaki put ispada odlično:
Povijest štovanja, povijest praznovjerja.