Ako se nekoga želi diskreditirati i praktično ga istjerati iz javnog života, onda se to najlakše može napraviti tako što ga se proglasi pedofilom. Dovoljno je da mediji strašnog zločinca prikažu na naslovnicama medija i da se cijela javnost okrene protiv njega bez obzira na to kako će slučaj završiti na sudu, ako do suđenja uopće i dođe.
Bivši saborski zastupnik i umirovljeni sudac Ustavnog suda Vice Vukojević nije bio prikazan u medijima kao pedofil, ali je njegov krimen, a bio je predstavljen kao silovatelj na nacionalnoj osnovi bespomoćne zatvorenice, tek nešto blaži u kategoriji najgorih zločina. Vukojević je optužen da je u ratu u Bosni i Hercegovini silovao Bošnjakinju u jednom logoru koji su pod kontrolom držale hrvatske snage.
Optužbe su se prvo pojavljivale u nekim bosanskohercegovačkim medijima, zatim je sve to u knjizi “Molila sam da me ubije” 1999. godine objavio bošnjački političar Irfan Ajanović, a onda su to, bez imalo zadrške, prenosili hrvatski mediji i neki pripadnici političkog establišmenta. U knjizi se nalazi svjedočanstvo anonimne Bošnjakinje koja je tvrdila da ju je Vukojević silovao. Detaljno se opisuje gnusni čin i donosi rečenica: “Muslimanko, smrdiš na islam” koje je navodno izgovorio “monstrum” Vukojević. Pokrenuta je istraga protiv “silovatelja” Vukojevića kojeg je javnost već unaprijed osudila.
Došlo je do dramatičnog obrata kada je hrvatsko Državno odvjetništvo zatražilo pomoć Tužiteljstva BiH u rasvjetljavanju tog slučaja silovanja. Pokrenuta je opsežna istraga. Istraživala se dokumentacija u kojoj su se nalazili podaci više od 25 tisuća silovanih žena. Za mladom Bošnjakinjom iz Stoca tragalo se u Švedskoj, pa potom u Americi, gdje se navodno otišla liječiti od psihičkih trauma. U dvogodišnjoj istrazi bosanskohercegovačke tajne službe zaključeno je da mladu Bošnjakinju ne samo da nitko nikada nije vidio, nego da uopće ne postoji.
Vice Vukojević je nedavno svjedočio u Münchenu gdje se sudi bivšim udbašima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Iznio je svoju teoriju o cijeloj aferi silovanja. Uvjeren je da je ta optužba protiv njega djelo jedne šire akcije koju su vodile udbaške strukture, ali u koju se uključio i tadašnji predsjednik Hrvatske Stipe Mesić. Naveo je da je u hajci protiv njega posebno glasna bila Vesna Pusić koja je uvijek dijelila politička stajališta Stipe Mesića. Ona se zalagala za ukidanje imuniteta kako bi se Vukojeviću moglo suditi za “grozan zločin”.
Neki događaji u posljednjih petnaestak godina zaista su imali neku čudnu logiku koja daje Vukojeviću za pravo da sve to nije bilo baš posve slučajno. Poznato je, uostalom, da su Stipe Mesić i urednik sporne knjige Irfan Ajanović u jako dobrim odnosima. Bošnjački političar je o Mesiću uvijek govorio biranim riječima. Vukojević je dirnuo u osinje gnijezdo kada je još početkom devedesetih istraživao udbaške zločine. Mnogima to nije odgovaralo jer su bili na razne načine upleteni u rad udbaške hobotnice. Ali uvijek iznenađuje koliko su te strukture, bez obzira na to kako ih imenovali, bile organizirane, solidarne, ali i beskrupulozne. Nema gore stigme nego kada se političara i suca Ustavnog suda optuži za silovanje bespomoćne zatvorenice na nacionalnoj osnovi. Vukojević je oslobođen svih optužbi, ali su ostale teške posljedice “moralnog atentata” koji je izvršen na njega. Hoće li njegovi izvršitelji, a pogotovo nalogodavci ikada odgovarati za to?
Pitajte Mesica i njegove kompanjone sto oni znaju o laznim optuzbama protiv Vukojevica, kome nije pasalo Vukojevicevo istrazivanje komunistickih zlocina?.