Do prije tridesetak godina samo u Koprivnici bilo je sedam bačvarskih
obrtnika, da bi se danas sveli samo na Stjepana Ledinskog, koji je
ujedno i posljednji izdanak ovog tradicijskog zanata u cijeloj
županiji, sve do Slavonije. To ponajbolje, kaže, potvrđuju sajmovi koje
redovno posjećuje, od Koprivnice do Slatine.
Bez nasljednika
- Vrijeme je učinilo svoje, hrastove bačve zamijenile su one od inoksa,
a tu se našla i plastika. Međutim, stvari su se počele
mijenjati, jer su drvene bačve podrumarima postale dostupnije, a i sve
su traženije zbog kvalitete održanja vina - navodi Stjepan Ledinski,
koji je godinama održavao zanat zahvaljujući izradi drvenih grablja,
alatki te suvenira.
Upravo je ta kriza, smatra, prorijedila bačvare te ih dovela na rub
odumiranja. Navodi da je posljednji učenik školovan čak
prije tridesetak godina, s time da nikad nije ostao u tom poslu te bi
po njegovome trebalo potaknuti školovanja, jer će se već
skoro njegova struka svijećom tražiti. Osobno žali što uz
četiri kćeri nema nasljednika u poslu kojim se bave već četiri
generacije Ledinskih, koje su taj zanat donijele u Podravinu iz Zagorja.
Stoljetno iskustvo
- U posljednje vrijeme nas sve više traže, jedni zbog obnove
priča o tradicijskim zanatima, zbog čega sam uz ostale krajeve već
obišao Istru i Primorje, a drugi zato što se
vraćaju starom podrumarstvu. Pojedinci skidaju s tavana
rasušene bačve koje im obnovljamo - s podosta optimizma ovaj
koprivnički bačvar najavljuje bolje dane.
Problema je, dodaje, i s alatom, jer ga više nitko ne
izrađuje. Imao je sreću što je naslijedio pradjedovu
radionicu s alatkama, staru više od 100 godina.
OBRT