Ovo je mali korak za čovjeka, a divovski za čovječanstvo, rekao je 20. srpnja 1969. Neil Armstrong, čovjek koji je prije 54 godine, u sklopu misije Apollo-11, ostavio prve tragove ljudskih stopa u mjesečevoj prašini. Tri godine kasnije, u prosincu 1972., ljudska je noga šesti i posljednji put kročila na tlo Mjeseca. Bila je to misija Apollo-17, jedanaesta i posljednja NASA-ina misija iz programa Apollo s ljudskom posadom, koju su činili astronauti - zapovjednik Eugene Cernan, Harrison Schmitt i Ron Evans.
Zapovjednik te posljednje Apollo misije drugi je Amerikanac koji je hodao Mjesecom i jedan od dvojice ljudi koji su čak dva puta posjetili taj prirodni zemljin satelit. Cernan je u svemiru proveo 566 sati i 15 minuta, a povijest ga pamti kao posljednjeg čovjeka koji je ostavio svoje otiske na površini Mjeseca, na kom je boravio 73 sata. Ta posljednja misija slijetanja čovjeka na Mjesec, o kojoj je tada danima, detaljno izvještavao specijalni dopisnik Večernjeg lista iz Cape Kenneyja, dr. Josip Kotnik, po mnogo čemu je bila i prva. Misija Apollo-17 prva je koja je u timu imala astronauta-znanstvenika, a jedinstvena je bila i po tajmingu - bilo je to prvo, noćno lansiranje Apolla.
Tog 6. prosinca, kako su tvrdili stručnjaci NASA-e, sve je bilo spremno za lansiranje posljednje ekspedicije američkih astronauta na Mjesec, koje je, po pisanju našeg dopisnika, bilo planirano za 21.53 sata, odnosno 3.53 po srednjoeuropskom vremenu. Dan ranije, astronauti Eugene Cernan, Harrison Schmitt i Ronald Ewans, odradili su posljednji trening u simulatoru svemirskog broda, a na dan lansiranja bili su u potpunoj izolaciji.
Jedinstven svjetlosni efekt
Na pitanje zašto se lansiranje svemirskog broda Apollo-17 obavlja noću, predstavnik NASA-e je tada pojasnio kako je upravo u to vrijeme najpovoljniji položaj Cape Kennedyja u odnosu na krater Taurus-Littrow, odnosno mjesto koje je bilo odabrano za slijetanje Mjesečevog modula. Iz NASA-e su tada najavili da će lansiranje biti popraćeno jedinstvenim svjetlosnim efektom, koji će stvoriti 670 metara dug i 160 metara širok plameni jezik tada najsnažnije na svijetu, divovske rakete Saturn. Naglasili su i kako će se, u slučaju vedre noći, svijetleći rep vidjeti u krugu promjera od čak 800 km te će ga, gotovo dvije minute, moći promatrati stanovnici 12 američkih država i dijela Kube, na prostoru od 2 100 000 četvornih kilometara. Upravo je tako bio zamišljen i pripremljen taj povijesni, oproštajni 'svemirski show', kojem je prisustvovao i tadašnji predsjednik SAD-a, Richard Nixon.
POVEZANI ČLANCI:
No, iako je lansiranje letjelice Apollo-17 iz Svemirskog centra "John F. Kennedy", u Cape Canaveralu na Floridi, bilo planirano za 6. prosinca navečer, zbog tehničkih problema ono je odgođeno za pola sata iza ponoći. Tog 7. prosinca 1972. godine, kada je lansiran Apollo-17, astronauti su snimili i povijesnu fotografiju nazvanu, "Plava pikula u crnom bespuću", koja je sve do danas na tronu kao najpopularnija fotografija planete Zemlje u povijesti. Nakon što je 10. prosinca svemirska letjelica stigla u Mjesečevu orbitu, dan kasnije, u 20.56 sati po srednjoeuropskom vremenu, lunarni modul Challenger sletio je na odredište Taurus-Littrow, na točno predviđeno mjesto, na rubu velikog kratera, u Moru tišine. Bio je to povijesni trenutak koji je značio početak velikog finala najvećeg znanstveno-tehničkog projekta ljudi u svemiru. Pola sata iza ponoći, 12. prosinca, zapovjednik Apolla-17 i pilot lunarnog modula stupili su na Mjesečevo tlo te su započeli prvu znanstvenu šetnju, koja je potrajala punih sedam sati. Tog su dana navečer, u 23.03 po srednjoeuropskom vremenu, krenuli i na drugu, osmosatnu šetnju po Mjesecu, a drugog su dana, u 22.33 sata, po Mjesecu prošetali i treći put, zadržavši se na njegovoj površini nešto više od sedam sati.
Pred njima su tada bili mnogo kompleksniji, znanstveno-istraživački zadaci od onih koje su obavili njihovi prethodnici pa im je na raspolaganju bio i Mjesečev rover, kojim su prevalili ukupno 33,88 kilometara. Sudionici svih dotadašnjih ekspedicija donijeli su s Mjeseca ukupno 290 kilograma uzoraka, a Cernan i Schmitt su, za potrebe geoloških istraživanja, na Zemlju morali donijeti 100 kilograma Mjesečevih uzoraka. Najspretniji geolozi među astronautima prikupili su i više od toga, čak 111 kilograma kamenja, među kojima je bio i najpoznatiji uzorak s Mjeseca - Troctolite 76535.
3 dana, 2 sata i 59 minuta
Kako bi istražili do tada neodgonetnute Mjesečeve tajne, posljednji ljudi koji su posjetili taj prirodni zemljin satelit proboravili su na njemu čak 3 dana, 2 sata i 59 minuta. Bio je to najduži boravak na površini Mjeseca, tijekom kojeg je šesta ekspedicija pokušavala pronaći odgovore na niz pitanja o postanku Mjeseca, utvrditi je li njegova jezgra usijana, kao Zemljina, te ima li na Mjesecu vode i još aktivnih vulkana. Na kraju misije, astronauti su na Mjesecu ostavili i pisani trag - "Na ovome je mjestu ljudski rod okončao svoje prvo istraživanje Mjeseca. Prosinac 1972. A.D. Neka se duh mira u kojem smo stigli odrazi na život cijelog čovječanstva", stoji u poruci koju su ostavili prije polijetanja.
U 23.56 sati, 14. prosinca, posada je krenula na dug put kući, Eugene Cernan i Harrison Schmitt u orbiti su se spojili sa zapovjednim i servisnim modulom, u kom je bio treći član ekipe, Ronald Evans. Nakon što su 19. prosinca sletjeli u Tihi ocean, trojicu astronauta je pokupio američki nosač zrakoplova, USS Ticonderoga. Osim tragova stopa u mjesečevoj prašini, ostavljenog lunarnog rovera i poruke, astronauti su na Mjesecu ostavili i instrumente koji su, nakon njihova odlaska s Mjeseca, sve do 1977. godine, iz doline Taurus-Littrow nastavili slati važne podatke na Zemlju.
VIDEO Predstavljen prvi potpuno hrvatski satelit CroCube: U svemir bi trebao sljedeće godine
51 g od najveće prijevare prošlog stoljeća! Redatelj S.Kubrick prije smrti je priznao da je slijetanje na Mjesec snimano u Americi...