Povijest se dogodila. Prvi Afroamerikanac seli se u Bijelu kuću.
Dugogodišnji politički snovi crne populacije postali su realnost. Svi
imaju svoje razloge za zadovoljstvo, a pred Barackom Obamom ozbiljno je
tranzicijsko razdoblje koje će trajati do svečane inauguracije u
Washingtonu 20. siječnja.
U idućih sedamdesetak dana Ameriku će na političkoj, diplomatskoj i
protokolarnoj razini voditi predsjednik George Bush, koji će u tom
razdoblju nastaviti stanovati u Bijeloj kući. Zakonom su propisana sva
pravila ponašanja i djelovanja u tjednima prijenosa vlasti i obveza s
predsjednika kojem završava mandat u Bijeloj kući na novoga, netom
izabrana.
To ne znači da Amerika, kako neki misle, sada ima dva predsjednika ili
dvovlašće. To nije u demokraciji moguće, a posebno ne u američkoj!
Jasno se zna da je Bush još dva mjeseca vrhovni zapovjednik, da može
primati strane državnike, donositi predsjedničke odluke, ali sigurno je
da neće pokrenuti, na primjer, zahtjev za promjenu nekog važnog zakona,
napasti Iran ili otputovati na Kubu.
Od predsjednika u odlasku očekuje se da bude strpljiv, razuman i
koristan svojoj zemlji te da ne započinje značajne političke akcije ili
događanja, a sudeći po prvim Bushovim izjavama, tranzicija će, kako je
rekao, “proći u mirnom i konstruktivnom duhu”. Postoji dovoljno
zakonskih ovlasti koje bi Bush, želi li u javnosti još više umanjiti
svoj ionako slab ugled, mogao iskoristiti da naškodi svom nasljedniku,
ali i ljudima iz administracije koji mu nisu bili po volji.
Časna dužnost
No, ne zaboravimo da u Americi postoji snažan nacionalni duh i
poštovanje državnih institucija i simbola, a predsjednik je jedna od
najvrednijih, koja se njeguje od prvih školskih dana. Stoga ni najgori
državnici u povijesti zemlje nisu bili politički kratkoumni da na
odlasku iz Bijele kuće povuku neke radikalne poteze i ponize časnu
dužnost koju imaju.
Nakon osam godina vladanja, Republikanska stranka izgubila je Ovalni
ured, ali i većinu u Kongresu te je snažno poljuljana porazima. Kao
jedan od najistaknutijih članova stranke, Bush mora pokušati ne
nanositi još veću štetu ugledu funkcije koju je obnašao i stranke kojoj
pripada. Predsjednik može iskoristiti zadnje dane u Ovalnom uredu da
pomiluje zatvorenike, nagradi zaslužne diplomate, državne službenike,
organizira oproštajne večere, daje intervjue.
Da je tranzicijsko razdoblje započelo dan nakon Obamine pobjede, nitko
u Washingtonu nije želio ni zatajiti. U zraku se osjećaju promjene,
jasno je da dolazi nova administracija u glavni američki grad, a ona će
biti i izvršitelj predsjednikovih ideja i naloga. Stoga će Obama htjeti
imati one najbolje. Nakon osam godina konzervativne vlade i Bushova
zagovaranja elitizma, dolazi doba u kojem će napori i uspjesi
takozvanog malog čovjeka biti cjenjeniji, najavljuje novi predsjednik.
Demokrati su kao stranka puno otvoreniji, bliži narodu, a Barack Obama
predsjednik je koji najavljuje svjež duh u administraciji, obrazovanije
ljude, društveno angažiranije i spremnije podnijeti žrtve kojih će biti
u razdoblju ispravljanja svih pogrešaka Bushove ekipe. Bill Clinton već
je upozorio Baracka Obamu na pogreške koje je on zbog neiskustva
počinio u tranzicijskom razdoblju prijenosa vlasti.
– Previše sam se koncentrirao na ministre, na imena onih koji će
sjediti u mojoj vladi pa nisam imao dovoljno vremena za izbor
kvalitetnih službenika u Bijeloj kući – poručio je Bill, a sudeći po
slučaju Monice Lewinsky, koja se preko veza uvukla na poziciju
administrativne pomoćnice u Ovalnom uredu, bivši predsjednik govori
istinu.
U State Departmentu je već dan nakon izbora bilo vidljivo da je krenuo
tranzicijski proces jer je državna tajnica Condoleezza Rice imenovala
24 službenika i diplomata, koji su dobili i poseban radni prostor da
pomognu u prijenosu vlasti, od sređivanja administrativnih detalja do
učenja novih djelatnika. Barack Obama morat će imenovati i niz
pomoćnika novog ministra vanjskih poslova, ali i veleposlanike u
značajnim državama koji će provoditi njegovu vanjsku politiku temeljenu
na stvaranju bolje percepcije o Americi i izgradnji kvalitetnijih
odnosa s državama koje je Bush zapostavio ili s njima zaoštrio na
diplomatskoj razini.
U razdoblju prijenosa vlasti sve će oči američke javnosti, ali i
svijeta, biti uprte u Baracka Obamu. Od njega mnogi doslovno očekuju
čuda. On je toga svjestan pa oprezno izlazi u javnost s detaljima svog
djelovanja u iduća dva mjeseca. Sigurnost novog predsjednika na prvom
je mjestu pa je i prvi službeni sastanak koji je Obama imao bio
razgovor s vrhovništvom CIA-e, u koju će također dovesti svoje ljude.
Nakon što su svi glasački listići prebrojeni i službeno 5. studenoga
proglašena pobjeda Baracka Obame, novi predsjednik po zakonu ima pravo
i na sve službene izvještaje koje dnevno pristižu u Ovalni ured iz
Pentagona, State Departmenta, tajnih službi. Barack Obama će o svemu
biti brifiran kao i Bush jer će u razdoblju prijenosa vlasti to njemu
koristiti da bude upoznat sa svim najvažnijim problemima i događajima u
zemlji i svijetu.
U Washingtonu je cijela jedna zgrada dana Obaminu timu na raspolaganje
za razdoblje tranzicije dok njegovi ministri i svi drugi državni
službenici, koje ima pravo po zakonu imenovati, ne sjednu u svoje urede
koje polako počinje prazniti Bushova administracija.
SAD i svijet nestrpljivi
Dok Barack Obama svaki trenutak koristi za razgovor s dugom listom onih
koji žele biti sudionicima njegove vlade i već sada nazvane povijesne
administracije, George Bush mora odraditi i Svjetski financijski summit
koji će se 14. i 15. studenoga održati u Washingtonu i okupiti svjetske
državnike i financijske stručnjake, a pred predsjedničkim je parom i
Dan zahvalnosti u Bijeloj kući i kićenje božićnog drvca.
Nakon toga, 43. američki predsjednik Bush seli se u povijest i na
privatni ranč u Teksasu, a u Ovalni ured ulazi mladi i pametni
Afroamerikanac Barack Obama. Amerika i svijet nikad dosad nisu s većim
nestrpljenjem očekivali da što prije prođe tranzicijskih sedamdesetak
dana. Jasno je to Bushu, a svjestan je toga i Obama, pred kojim je
velika odgovornost da ispuni sve obećano i promijeni Ameriku, ali i
svijet. Nabolje!
