Premda je cijeli svijet zabilježio kako je papa Franjo otvorivši "sveta vrata" na bazilici sv. Petra u Vatikanu otvorio i Jubilarnu godinu milosrđa, u javnosti se nakon toga pojavio niz pitanja, od toga što su sveta vrata i što je jubilarna godina, odnosno kako dobiti i što znači potpuni (jubilarni) oprost grijeha.
Papin udarac čekićem
U povijesti Katoličke crkve prvi je svetu godinu proglasio papa Bonifacije VIII. 1300. godine i po njegovoj zamisli trebala se ponavljati svakih stotinu godina, a papa Klement VI. tu je razliku smanjio na 50 godina, dok je papa Urban VI. odredio je da se sveta godina slavi svake trideset tri godine, na spomen Kristova vijeka.
Papa Pavao II. svojom je odlukom 1470. smanjio razmak na 25 godina. No, u posebnim prilikama papa, kao što je to sada učinio papa Franjo, može proglasiti "izvanrednu svetu godinu". U povijesti je to, primjerice, učinio Pio XI. 1933., prigodom 1900. godišnjice Kristove smrti, a posljednji put sveta se godina slavila 2000. Svetu godinu, prema pravilu, otvara papa prije prve božićne večernje udarcem čekića na zazidana „zlatna vrata" (porta aurea), koja su jedna od ulaznih vrata u baziliku sv. Petra u Rimu, koja se potom otvore, a nakon godinu dana ponovno se zazidaju. Uvjete za dobivanje potpunoga jubilarnog oprosta objavljuje papa, od doba Grgura XIII., na blagdan Uzašašća prije početka svete godine. Da bi se dobio potpuni oprost, treba proći kroz sveta vrata, tj. hodočastiti u Rim. No u ovoj je Godini milosrđa papa Franjo naložio da se sveta vrata otvore na svim katedralama diljem svijeta i u svetištima koje odrede mjesne crkve. U Zagrebačkoj nadbiskupiji to će, primjerice, biti u Mariji Bistrici, Krašiću i Karlovcu. Prolazak kroz sveta vrata simbolizira prolazak iz svijeta grijeha u svijet čistoće i poniznosti.
Otpuštanje kazni
Papa Pavao VI. o posebnom oprostu rekao je da se "oprost dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi". Vremenite kazne, tumači Crkva, ostaju zato što grijeh nikada ne ranjava samo neku osobu i nisu nečija osobna stvar. Odnosno, kaže se kako je svaki grijeh rana Crkvi i zato Gospodin po toj istoj Crkvi pruža priliku za potpuni oprost.
No, za otpuštanje "vremenitih kazni" treba ispuniti i neke uvjete te se naglašavaju četiri osnovna: obraćenje (kloniti se teškog grijeha i grješne prirode), buđenje nakane za potpunim oprostom, pričest na svetoj misi (i ispovijed ako je potrebna) te moliti po nakanama Svetog Oca nakon pričesti (obično Vjerovanje, Očenaš, Zdravomarijo i Slava ocu).*
>> Papa inzistira na oprostu grijeha
Ovi popovi svasta izmisljaju. Jadni narode ako im vjerujete.