To mi je bila prva trudnoća. Radovala sam se i željno iščekivala prvi put u naručje primiti svoju kćerkicu. Uzdala sam se u liječnike, vjerovala sam im, ali danas sam uvjerena da sam dijete izgubila zbog njihova nemara i neprofesionalnosti, s tugom u grlu i suzama u očima priča Ivana Sabljak (26), koja je u 35. tjednu trudnoće u KBC-u Rijeka porodila mrtvorođenče.
Naime, mlada žena, koja boluje od autoimune bolesti (miastenije gravis - koja se očituje napadima slabosti mišića uslijed destrukcije acetilokonskih receptora posredovane antitijelima i staničnom imunošću), zbog koje je svrstana u osobe s rizičnom trudnoćom, imala je urednu trudnoću tri tjedna do porođaja. No kad je pri zadnjem pregledu, 13. ožujka u Domu zdravlja, ginekologinja primijetila da dijete zaostaje u razvoju i težini zbog lošeg protoka krvi i kisika kroz pupčanu vrpcu, trudnica je hitno upućena u KBC Rijeka.
Tu joj je učinjen CTG (test se radi kada je termin poroda već prošao ili kad postoji opravdana sumnja da je aktivnost djeteta iz nekog razloga smanjena), koji su liječnici ocijenili urednim. Otpuštena je kući i naručena na pregled tri dana kasnije, kad su ponovno napravili CTG nalaz, nakon kojeg je puštena kući i naručena na ultrazvuk 20. ožujka. No idući dan ne osjeća bebu i ponovo odlazi na odjel ginekologije, gdje se radi novi CTG i ultrazvuk. Beba je bila živa.
- Dežurni liječnik odlučuje da me zadrži u bolnici pod kontinuiranim nadzorom jer se radi o visokorizičnoj trudnoći. Idući dan napravljen je novi CTG, ali ne i ultrazvuk. Otpuštena sam, s time da mi je liječnica otkazala termin za ultrazvuk 20. ožujka i zakazala ga 10 dana kasnije uz obrazloženje da ‘nije baš pametno da se šetam po bolnicama tijekom korone’. Otišla sam kući uplašena i zbunjena, ali vjerovala sam da liječnici savjesno obavljaju svoj posao i znaju što rade - prisjetila se Ivana u razgovoru za 24sata.
Tri dana kasnije, 21. ožujka, pred sam porođaj (35. tjedan trudnoće), je prokrvarila. U pomoć poziva Hitnu, koja je prevozi u bolnicu, u kojoj je ultrazvuk pokazao da je dijete mrtvo.
- Ni tada nisam dobila nikakvo objašnjenje osim onoga da nema otkucaja srca. Kad sam pitala zašto se to dešava, rečeno mi je da će se to znati nakon obdukcije. Cijeli svijet mi se srušio. Zbog velikoga gubitka krvi dobila sam dvije doze kako bih došla k sebi, ali nisam bila svjesna ničega oko sebe, bila sam u potpunom šoku. Prebačena sam u rađaonicu, gdje su me inducirali i gdje sam zbog bolova tražila epiduralnu. Porođaj je trajao punih 12 sati i zadnje čega se sjećam je da sam sestrama u nekoj zadnjoj nadi rekla: ‘Možda ipak zaplače’ - priča vidno potresena i uplakana mlada žena.
Nakon porođaja rekli su joj, kaže, da je došlo do abrupcije posteljice. Idući dan, kaže, bez da je itko s njom razgovarao i ponudio joj bilo kakvu pomoć, otpuštena je kući.
- U konačnom nalazu napisali su da sam dan nakon porođaja otpuštena kući na moje inzistiranje, što apsolutno nije točno. Pa nisam znala gdje sam ni što sam, a kamoli da nešto inzistiram i da se sama brinem o sebi kod kuće. Sad znam da sam trebala inzistirati i na odgovorima i na pomoći, jer sam sigurna da bi moje dijete bilo živo da su mi samo napravili ultrazvuk i ostavili u bolnici pod nadzorom, što je jedan od liječnika i zahtijevao još 17. ožujka - kaže Ivana, koju ni nakon mjesec dana nitko od liječnika nije nazvao s rezultatima obdukcije niti da je pita kako je i treba li joj psihološka podrška.
Rečeno joj je tek da dođe u bolnicu po nalaze, koje je već ranije uzela, a da u to nitko nije ni bio upućen. Ivana se tad sa suprugom Markom Krmpotićem (29) odlučila posavjetovati s odvjetnicom Ingrid Barić, koja je zastupala Miroslava Maškarina.
- Zvali smo bolnicu i tražili da dođemo na razgovor s liječnicima koji su vodili trudnoću i porođaj kako bismo dobili odgovore na niz pitanja koja nas muče. Rečeno nam je da samo Ivana može doći po dokumentaciju jer ne žele stvarati gužvu zbog situacije s koronom iako je baš taj dan karantena ukinuta. Potom sam se obratila nadležnome ministarstvu. Nakon toga zvala nas je bolnička pravnica i dogovorili smo razgovor s ravnateljem. Saslušao nas je i doimao se kao da je i sam iznenađen i neupućen u slučaj. Obavijestio nas je da će formirati Povjerenstvo za unutarnju kontrolu koje će zaključiti konačni nalaz. Tjedan dana kasnije pozvani smo na sastanak i, unatoč ponovnoj molbi da na njemu budu i odgovorni liječnici, dočekali su nas tek ravnatelj i predsjednica Povjerenstva, inače dermatolog, koja je priznala da ovo nije njezina domena. Šturi zaključak nalaza je da su liječnici obavili sve po pravilima struke - objašnjava odvjetnica Barić.
U zaključku posebnog Povjerenstva za unutarnji nadzor kao odgovor roditeljima naveli su da je “abrupcija placenta vrlo poznata i rijetka, nepredvidiva komplikacija koja se u stručnoj literaturi navodi kao prvi i najčešći uzrok kasne fatalne smrtnosti”. Tvrde kako liječnici Klinike za ginekologiju i porodništvo nisu propustili ni jednu relevantnu činjenicu dijagnostike i nadzora trudnice i njezina čeda kojom se mogao predvidjeti i spriječiti tragičan ishod trudnoće, zaključili su u KBC-u Rijeka.
Iz Ministarstva zdravstva su na temelju pritužbe roditelja žurno zatražili dokumentaciju iz KBC-a Rijeka. No ogorčeni roditelji, koji ni nakon nekoliko pokušaja nisu dobili odgovore na pitanja, kao ni razgovor s nadležnim liječnicima, odlučili su pravdu potražiti na sudu, piše 24sata.
meni je ovo prestrašno i prestižno za čitat.. 😔😔😔