Banka Monte dei Paschi di Siena smatra se najstarijom na svijetu, a izgleda da će to i ostati iako je malo nedostajalo da ta četvrta po veličini talijanska banka završi u bankrotu. Osnovana 1472. godine, Monte dei Paschi je preživjela razbarušenu renesansu, borbe talijanskih gradova, vrijeme bez države, pa slabe države, promjene stotina talijanskih vlada jer je uvijek bila u najbližem kontaktu s «običnim» klijentima - obrtnicima i poljoprivrednicima, čak se smatra da je prva počela davati stambene kredite. Nastala je u jednom od rijetkih gradova na čijem glavnom trgu se ne nalazi katedrala već gradska vijećnica.
Inače, poznata je freska u toj vijećnici gdje su na jednom zidu prikazani rezultati rada loše vlade, koju oslikava pohlepa, oholost i prevara, a na drugom vjera, solidarnost, pravda i velikodušnost, karakteristike dobre vlade. Freska koja govori više od stotinu zakona, Transparency Internationala i povjerenstava za sukobe interesa. Monte de Paschi gotovo je uništilo okretanje tom prvom zidu te je oštetila svoje klijente prodajući im obveznice banaka, kao rizičan instrument. Uz to, kupovinom banke Antoveneta (slično kao Agrokorova kupovina Mercatora), ova talijanska institucija od posebnog nacionalnog ponosa dovedena je do ruba.
Odobrenje za intervenciju visoku 8,1 milijardu eura (od čega 3,9 milijardi izravno državnog novca) dala je Europska komisija jer nije poremećena konkurencija te su ispunjeni uvjeti solventnosti banke. Obveza je da banka, koja će imati oko dvije trećine u državnom vlasništvu, do 2021. godine ponovo bude u privatnim rukama, jer ako ostane u većinski državnom vlasništvu, ući će netko od najvećih igrača, pri čemu ta banka gubi svoj identitet. A s njim i dio bankarske povijesti kojom se uvijek mogla ponositi.
Dok banke danas podrazumijevaju gotovo isključivo negativne konotacije kao lihvarske institucije krive za financijsku krizu prije deset godina ili situaciju sa švicarskim francima, slučaj Monte dei Paschi dokazuje da se treba vratiti osnovnom postulatu bankarstva – povjerenju. Upravo nedostatak povezanosti s klijentima građene još od 15. stoljeća doveo je do situacije spašavanja banke državnim novcem. Inače, kredit je i nastao kao oznaka povjerenja između banke i klijenta dolazeći od latinskog credere – vjerovati, povjeriti. Tako se Monte dei Paschi polako okreće građenju odnosa s malim i srednjim poduzetnicima, čije su generacije vlasnika stasale i živjele s tom bankom. Zatvaranjem dijela svojih poslovnica i apelom na kvalitetan odnos s klijentom, najstarija talijanska banka ponovno pronalazi svoje tržište na isti način kao prije gotovo šesto godina. Za bankarstvo u cjelini, talijansko pogotovo, bitno je da je najstarija banka preživjela, kako se ne bi morao mijenjati podatak u ekonomskim i povijesnim udžbenicima. Naravno, za sada.
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
