Jedan od dobrih primjera koji govore o značenju globalizacije i potrebi međusobne suradnje početak je rada Globalnog trezora sjemena Svalbarda, smještenog u arktičkom krugu između Norveške i Sjevernog pola. Sagrađen je u zaleđenoj zemlji, s betonskim zidovima i čeličnim pregradama, u čijim se pretincima, koji podsjećaju na bankarske trezore, čuva čak 930 tisuća različitih sjemena biljaka, a uskoro će u kolekciji biti više od milijun uzoraka. To skladište služi kao pričuvno za 1700 sličnih trezora sjemena širom svijeta koji su nastajali desetljećima, čuvajući poljoprivrednu raznolikost svijeta kroz njegovu povijest.
Upravo zahvaljujući tom skladištu nadoknađen je gubitak sjemena u trezoru kod Alepa tijekom rata u Siriji, a slično se ranije dogodilo s Irakom i Afganistanom.
Jedna zanimljiva priča iz povijesti govori o znanstvenicima koji su čuvali trezor sjemena u okruženom Sankt Peterburgu tijekom Drugog svjetskog rata. Sačuvali su sjeme čak i okolnih stanovnika koji su ostali bez hrane. Dio znanstvenika umro je od gladi, ali nije htio dirnuti vreće sa sjemenom jer su bili svjesni činjenice da će ono preživjelima omogućiti brži oporavak nakon rata. Što se naposljetku i dogodilo.
Biljno sjeme ima malu vrijednost, ali jedan je od najvažnijih oblika čuvanja ljudske povijesti i baza naše budućnosti. Svakodnevno se, naime, smanjuje broj vrsta, pa tako i biološka raznolikost. Danas samo 30 vrsta žitarica osigurava 95 posto potreba ljudi za tim tipom hrane, a u Kini se koristi samo deset posto vrsta riže u odnosu na pola stoljeća prije.
Sjeme je razno, ima tu novih vrsta ali i vrlo starih od kojih mnoga više uopće nisu u upotrebi. Iz ovog sjemena (na primjer, samo je 200 tisuća raznih vezanih za spomenutu rižu) izvode se prilagodbe zbog promijenjenih klimatskih, pedoloških ili uvjeta vezanih za pojavu različitih bolesti.
Područje okovano ledom sigurno je, najsjevernije je mjesto do kojeg stiže komercijalni let, bez realnih opasnosti od ratova i nemira. Stoga se blizu tog mjesta nalazi i Arktički svjetski arhiv u kojem dokumente čuvaju različite svjetske vlade i privatne institucije.
Svijet je zbog postojanja tog trezora postao sigurnije mjesto za život.
Uzorci, posloženi jedan do drugoga, iz danas zaraćenih zemalja, predstavljaju sjeme jednog drukčijeg svijeta koji, kako sanktpeterburški primjer pokazuje, može preživjeti i najveće katastrofe.
Oni koji vode trezor i sudjelovali su u njegovu projektiranju ističu da je toliko siguran da može preživjeti smak svijeta u kojem bi barem netko preživio i nastavio život na ovoj zemlji. I prema svemu sudeći, imao bi najveće bogatstvo na raspolaganju.
jedini problem po meni je što ako se nešto dogodi i bude potrebno koristit to sjeme, samo rjetki će imati tehnologiju da izvuku dnk i kloniraju sjeme. oni će imati monopol i vjerovatno će se od njih svake godine morati kupovati sjeme.... nešto kao Monsanto u Americi