Skorašnji izbori u Srbiji protječu prvi put u gotovo potpunom izostanku povijesnih tema koje su u međuvremenu iz srbijanske unutarnje prešli u – vanjsku politiku. Gotovo nitko ne spominje Kosovo, donedavno je to bila “najsvetija srpska riječ”, na margini ostaje BiH, Hrvatske se sjeti samo lider liberala Čedo Jovanović. Umjesto o borbama od 1389., kad je izgubljena bitka s Turcima, čime su se nadahnjivali gotovo tri desetljeća, Srbi se ovaj put najviše brinu o – ekonomiji. Kriza je, naime, u siromaštvo gurnula nove stotine tisuća ljudi. I upravo u takvoj situaciji, paradoksalno, Toma Nikolić, bivši ultranacionalist i kompanjon Vojislava Šešelja, lider Srpske napredne stranke, vodi u obje utrke, i u onoj za predsjednika i za parlament!
Ni diplomati se ne boje
– Ovo su prvi izbori na kojima nema više straha od Tome Nikolića – kaže vanjskopolitički komentator beogradskog lista Politika Boško Jakšić.
– Na prošlim izborima Demokratska stranka Borisa Tadića prikupljala je glasove plašeći ljude Nikolićem. Sad se taj strah izgubio, mnogi su ljudi sad spremni reći: Dobro, neka bude taj Toma Nikolić pa ćemo vidjeti što će biti – komentira novinar Politike.
Ističe kako je slično raspoloženje prema Tomi Nikoliću, što je možda i važnije, i među diplomatima u Beogradu. Očito je da se računa na tzv. Sanaderov efekt. Sanader je, naime, kao lider navodno tada reformiranog HDZ-a ne samo čestitao pravoslavni Božić nego i bez ikakvih problema izručio hrvatske generale Haaškom sudu, dok bi vođi ljevice Račanu takav potez priskrbio zacijelo tisuće berača kestena.
Pretpostavlja se, očito, da bi Nikolić lakše smirio situaciju s Kosovom nego Tadić, koji se donedavno zaklinjao da “nikad nećemo zaboraviti Kosovo”, a sad u izbornom programu kaže kako za Kosovo ima tajanstveni plan u četiri točke. Plan ne podrazumijeva ni podjelu Kosova ni njegovo priznanje, objasnio je donedavni predsjednik, koji je ujedno bio i predsjednik stranke, što je srpski specifikum na koji se žmiri u Europi. Kad je riječ o dizanju gospodarstva s kriznih razina, ni Tadić ni Nikolić nemaju puno aduta u rukavu, ali Tadić je već imao priliku pokazati koliko može.
Rezultati nisu bogzna što iako Jelena Trivan, Tadićeva bliska suradnica, ističe kako Srbija ima najviše izravnih investicija u regiji. Spominje tako tvornicu koju je u Kragujevcu podigao Fiat, ali ona je tek otvorena i od stotina tisuća automobila koji su najavljivani još nema ništa. Možda i neće biti dok se zemlje bivše Jugoslavije ne odlijepe s dna i njihova gospodarstva počnu rasti kako bi novi fićo, koji bi trebao s trake izaći potkraj iduće godine, imao tržište. Tadić je u ožujku slavodobitno najavio i dolazak Ikee s nekoliko robnih kuća, no to su tek planovi.
Tadić ne bi kohabitaciju
Uoči izbora dogovora se i dolazak talijanske tvrtke Danieli, koja bi u Šapcu trebala otvoriti čeličanu, japanski Panasonic ulaže u Svilajncu u središnjoj Srbiji... Sva ta imena ipak dobro zvuče. A s druge strane, 60-godišnji Toma Nikolić, zvani Grobar, po svom prvom radnom mjestu, trudi se jako zaboraviti na šajkaču i opanke i navući svjetski sjaj. Međutim, pitanje je u kojoj će mu to mjeri uspjeti. Tadić, pak, pokušava birače prestrašiti i svim zamkama kohabitacije jer, kaže, neće biti dobro ako u Skupštini bude jedna većina, a predsjednik države bude iz druge političke opcije.
Nevjerujem ja komšijama ni kad darove nose.