U vrijeme kada svijetu prijeti širenje ptičje gripe s mogućim katastrofalnim posljedicama, nije se zgorega osvrnuti u povijest kako bi vidjeli da je gripa do današnjeg dana u svoja tri velika naleta pokosila više od 50 milijuna ljudi. Neki stručnjaci barataju s brojkom od čak 100 milijuna upravo zbog Španjolske gripe čija se konačna bilanca na zalasku Prvog svjetskog rata nije mogla točnije odrediti.
Španjolska gripa (1918. - 1919.)
Posljednja godina rata, 1918., ostat će zapamćena kao jedna od najstrašnijih u ljudskoj povijesti. Tada je izbila pandemija gripe koja je uzela više života od bilo koje pandemije otkad je čovjeka. Naziv Španjolska gripa je dobila jer je na početku virus najviše pozornosti izazvao upravo u Španjolskoj, u doba kada tamo nije bilo ratne cenzure jer ta zemlja nije ni bila zahvaćena ratom. Upravo je u Španjolskoj zabilježen prvi jači nalet virusa, a u svibnju 1918. bilo je oko osam milijuna zaraženih.
Radilo se o virusu H1N1 koji je 1918. i 1919. godine u trajanju od 18 mjeseci odnio više života nego sam ratni sukob na svjetskoj razini. Smatra se da se prvi put pojavio u američkoj državi Kansas u siječnju 1918. U kolovozu iste godine istovremneno se pojavio u Brestu (Francuska) i Freetownu (Sierra Leone). Najbrže se širio među vojnicima koji bi ubrzo nakon zaraze počeli kašljati krv, koža bi im poplavila, a već sljedeći dan bi umrli ugušeni u vlastitim tjelesnim tekućinama.
Podsjetimo, tada je na Zemlji živjelo oko 2 milijarde ljudi. Rat je odnio oko 15 milijuna žrtava, gripa još oko 40 do 50, pa računanjem zaključujemo da je od 1914. do kraja 1919. godine u te dvije katastrofe nestalo oko 3% svjetskog stanovništva.
Pojava Španjolske gripe i završetak Prvog svjetskog rata zasigurno su u uskoj vezi jer je vojnika zbog bolesti bivalo sve manje. “Španjolka” je ubijala u tri velika vala, a posljednji se dogodio krajem 1919. godine. Otišla je kako je i došla, odjednom, a završetak rata je uvelike pomogao. Naime, probuđeni nacionalni ponos više je tjerao ljude da slušaju naredbe svojih (novih) vlasti u svezi s javnim zdravstvom. Zaraženi su odlazili u karantene, a poštivala se i zabrana o javnom okupljanju te niz drugih državnih odredbi diljem svijeta.
Azijska gripa (1957. - 1958.)
Azijska gripa prvi se put pojavila u Kini nakon čega se ubrzo proširila po svijetu. Virus Azijske gripe bio je vrste H2N2. Srećom, cjepivo je vrlo brzo razvijeno pa je pandemija suzbijena već sljedeće godine. Broj žrtava ove pandemije je milijun, a podaci su, kako zbog razvoja tehnologije tako i zbog samog manjeg broja žrtava, točniji nego kod Španjolske gripe.
Zanimljiv događaj zbio se 2004. godine. Tada je iz Američkog patološkog laboratorija “oslobođeno” oko 37,000 uzoraka virusa H2N2 (sačuvanih nakon Azijske gipe) koji su učas rašireni po svijetu. Prijetila je nova pandemija gripe pa su laboratoriji u cijelom svijetu za svaki slučaj napravili cjepivo. Srećom, intervencija nije bila potrebna.
Hongkoška gripa (1968. - 1969.)
U Hong Kongu je 1968. izbila zasad posljednja pandemija gripe. Iste godine se proširila i po SAD-u, a uzrok joj je bio mutirani virus Azijske gripe, označen kao H3N2. Bila je to podvrsta virusa klasične gripe, tzv. A-tipa.
“Svega” 750,000 umrlih je rezultat već otprije nakupljene količine antitijela kod populacije na čijem se prostoru Hongkoška gripa pojavila. 1969. godine okončana je posljednja pandemija u 20. stoljeću. Hoće li već na početku 21. doći do nove kataklizme uzrokovane biološkim strukturama nevidljivima ljudskom oku?
Ptičja gripa
Virus ptičje gripe je vrsta virusa gripe kojem je domaćin isključivo ptica, ali je u mogućnosti ugroziti i neke druge vrste sisavaca, a među njima i čovjeka. Ptičja gripa je prvi put identificirana 1900. godine u Italiji, a danas je poznato kako je raširena skoro po cijelom svijetu. Ključna je bila 1997. godina kada je identificirana podvrsta virusa nazvana H5N1 te je već tada najavljena mogućnost pandemije. Novo veliko upozorenje za svijet stiglo je u siječnju ove godine. Tada su zabilježene prve ljudske žrtve ptičje gripe, uglavnom zaražene virusom kojem je domaćin bila kokoš. Do danas je u jugoistočnoj Aziji bilo 120 zaraženih osoba, od kojih je 60 umrlo. Prenosi se zrakom ili tjelesnim kontaktom. Može biti prenesena i zagađenom vodom, hranom, odjećom..., ali nema dokaza da virus može opstati nakon što se zaraženo meso skuha ili ispeče, tj. termički obradi. Period inkubacije traje između tri i pet dana. Simptomi su povišena temperatura, kašalj, bol u mišićima, upaljeno grlo, slično kao i kod obične gripe.
