Štrajk u osnovnim i srednjim školama traje 31 dan i može se smatrati najduljim štrajkom u školama u hrvatskoj povijesti. Međutim, prvi je put primijenjen tzv. cirkularni model, što znači da je svaka škola zapravo štrajkala 11 dana, pa je onda dulji bio štrajk srednjih škola započet u rujnu 1994. godine koji je u kontinuitetu trajao šesnaest dana.
Za razliku od današnje Vladine reakcije i oklijevanja Vlade da uopće pregovara sa sindikatima, u to su se ratno vrijeme vukli brutalniji potezi. Srednjoškolski su nastavnici tada odolijevali prijetnjama zatvorom i optužbama da izazivaju nered u državi u vrijeme posjeta Pape Ivana Pavla, a sindikalni su povjerenici dobivali mobilizacijske pozive. No, na kraju su dobili veće plaće.
Štrajk u lipnju 1998. Vlada je naprasno prekinula preko noći odlučivši skratiti školsku godinu tjedan dana prije no što je to bilo planirano. Štrajkbreheri su nagrađeni većom plaćom, nazvanom "pugelnica" prema tadašnjem resornom ministru.
U veljači 2000. srednje su škole štrajkale jedan dan zbog koeficijenata. Dobili su regres od 3552 kune, a krajem godine povećani su koeficijenti.
Uslijedilo je nekoliko mahom jednodnevnih štrajkova u školama od 2002. do 2005. godine. U studenome 2006. štrajkom "Za Hrvatsku znanja" izboren je prosvjetni dodatak.
Zabrinuti zbog zaustavljanja cjelovite kurikularne reforme uslijed političkih pritisaka, građani su je masovno podržali u lipnju 2016. Okupilo se 25 tisuća ljudi na središnjem zagrebačkom trgu, ali skoro još toliko na prosvjedima u Osijeku, Rijeci, Splitu, Dubrovniku i nizu drugih gradova diljem Hrvatske. Građani su podržali kurikularnu reformu i skupinu eksperata koja ju je pod vodstvom Borisa Jokića izradila, a nezadovoljstvo je izazvala politička odluka o preslagivanju kadrova unutar skupine.
Godinu dana kasnije, građani su se ponovno okupili na prosvjedu "Čekajući tramvaj kurikularna reforma: godinu dana kasnije". Tražili su razrješenje ministra znanosti Pave Barišića i predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva Dijane Vican, smatrajući je odgovornom što proces izbora članova Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu nije bio transparentan i tražeći novi natječaj za tu skupinu.
Znači jedino se nije štrajkalo kada im je od Milojka sve ukinuto ?? Vrlo znakovito !!