Ne, nema ured ni telefon. Možete donijeti dokumente u zatvorenoj kuverti i ostaviti ovdje - odgovara nam ženski glas s druge strane slušalice na adresi za koju stoji da je ondje Povjerenstvo za zaštitu pacijenata Grada Zagreba.
Dakle, razumski, ali i zakonski to je adresa u gradu s najviše stanovnika, pa tako i pacijenata, u Hrvatskoj gdje bi pacijent trebao dobiti zaštitu svojih prava. Svaka županija, prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata, treba imati takvo povjerenstvo, no pojedine su, poput Splitsko-dalmatinske, Ministarstvu zdravstva prijavile da nisu imale nijednu pritužbu pacijenata! Ima više članova Povjerenstva nego pritužbi - dakle, svi pacijenti u Splitsko-dalmatinskoj županiji nisu imali nijedan problem niti prigovor na zdravstvenu uslugu. Ili pacijenti ne znaju gdje se, za što i komu mogu obratiti?
Liste čekanja izluđuju
Forma je ispunjena, a sadržaj evidentno izostao te se pacijenti sa svojim prigovorima i problemima na koje nailaze u zdravstvenom sustavu ili sami snalaze, objavljuju na društvenim mrežama ili obrate nekoj od udruga. Što se udruga tiče, mnogo je onih, da tako kažemo, specijaliziranih za neku bolest koje promiču saznanja o nekoj konkretnoj bolesti, bore se za dostupnost lijekova, terapija itd. No, u generalnom smislu, pacijenta ne čuje nitko i sam se mora snaći i “izguglati” dvije udruge na čijim stranicama ima dostupan broj telefona gdje može nazvati. I tu priča prestaje, pa Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata najavljuje zahtjev za javne ovlasti pravobranitelja za pacijente odnosno osnivanje njegova ureda.
- Mi ne možemo reagirati kada treba, možemo nešto poslati DORH-u kao što je bilo u pitanju dostupnosti prekida trudnoće, i dalje nemamo nikakav način da možemo pomoći ljudima. Tražit ćemo samostalno djelovanje u sklopu Vlade. Ljudi s nama svakodnevno kontaktiraju i ne možemo stići svima pomoći. Svi smo volonteri i financiramo se isključivo iz projekata - govori Karačić dodajući da se najviše poziva odnosi na liste čekanja, koje izluđuju ljude.
Čekanje na magnetsku rezonanciju dulje i od godinu dana postalo je već uobičajeno i više nije ni vijest. SMS poruke narudžbi s nekim datumom primjerice u ožujku 2019. godine dijele se na društvenim mrežama i pacijent ne može ništa nego otići privatno i platiti. Ili pak takve vijesti završavaju analizama i podacima koliko pacijenata ne podigne nalaze ili se ne pojavi na zakazanom pregledu. U tom se smislu usporedo s brojkama o milijardama zdravstvenog minusa govorilo o sankcioniranju neodgovornih pacijenata. S druge strane, prava istih tih pacijenata nisu tema - koga sankcionirati kada se zakazana pretraga ne obavi jer, primjerice, uređaj ne radi? Tako je bilo i za proteklih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojima se donose velike promjene u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kao jedna od članica radne skupine za te izmjene, i Karačić kaže da je “svaka strana gledala svoj interes i da im bude bolje, a o pravima pacijenata nije se govorilo ništa”.
Odgovornost u javnoj nabavi
Olako se barata idejama i najavama u smislu odgovornosti, a pacijente se pri tomu - ne čuje, nemaju ni način kako da ih se čuje pa tako ni da pitaju, recimo, gdje je odgovornost u javnoj nabavi u zdravstvu?
Sve vladajuce guzice (i bivse i sadasnje) ne more takovi problemi-oni se lijece vani.