Bilo je užasno, tako u jednoj rečenici sažimlje Daniela Piplica noć kada je vatrena stihija divljala po njezinoj Žrnovnici.
– Ovdi je i signal za mobitel loš, gubi se, pa smo trčali na cestu, da možemo pozvat pomoć. Mi mještani smo se sami organizirali, nosili kante, polivali... A onda je nestalo vode. Svaki je branija svoje, a opet i svi smo pomagali jedni drugima. Vatrogasci su tek kasnije došli – kaže 20-godišnja Daniela.
Požar se prebrzo širio
– Nema ni ljudi ni tehnike, a požar se prebrzo širio – izgovara Tomislav Mihanović, zamjenik zapovjednika DVD-a Žrnovnica pokazujući nam opekline koje je u ponedjeljak zadobio na oku, što ga nije spriječilo da se ponovno vrati na požarište.
A jučer oko 13 sati u Žrnovnici je, gdje je i raketna baza, opet gorjelo između kuća pa je u dva preleta ovdje intervenirao i kanader, što su okupljeni mještani dočekali ovacijama. U isti tren “stvorili” su se tu i vatrogasci iz Plitvičkih jezera. Razvukli su šmrkove, spuštali se niz strminu i šutke radili svoj posao. Zbog gusta dima ljudi su navlačili majice preko usta, na uskoj i krivudavoj cesti nastao je krkljanac. Požar je brzo bio saniran pa su i radnici Elektre mogli nastaviti dalje svojim putem, da u sela nedaleko od Splita “vrate” struju.
– Od ponedjeljka poslije podne mi nemamo ni struje ni vode – kaže Daniela Piplica.
U susjednom selu, Kučinama, nasuprot Popovićeve automehaničarske radionice gdje je izgorjelo šest automobila tamo dovezenih na popravak, Filip Marković stajao je uz cestu, mahao rukama i glasno psovao. Selo je u ponedjeljak bilo evakuirano, kaže nam Ivana Lilić, koja je oko 18 sati otišla k svojima u Solin. Međutim, Marković se nije dao:
– Kuća mi je počela gorit. Vatra je bila i iznad i ispod nje. Zaustavlja sam vatrogasce, da ugase požar, al’ nisu tili stat. Uzeja sam vodu koju sam ima u frižideru i kantama i deke i spašava. Ništa nije bilo organizirano, vatrogasci su dolazili bez vode... Nisam tija ić ća. Da jesam, sigurno bi moja kuća izgorila. A žena je baš u ponediljak mrenu operirala i nije smila na dim. Šta da vam rečem, pas mi je izgorija, nema ga nigdi. Deset godina je bio s nama – kaže.
Ostao je Marković i bez stotinjak stabala maslina, s kojih je ubirao oko dvije tone ploda.
– Briga me za masline, al’ da san osta bez kuće... Tu san cili svoj život i mislija sam da ću i ja izgorit s njom. Eto, kako čovik može postat sirotinja priko noći. Da je nać onog ko je to napravija i uvalit ga u vatru, nek’ gori – žestio se Marković, uvjeren da je požar podmetnut.
Je li u pravu, trebalo bi se utvrditi istragom. Uzroci požara i dalje su nepoznati, no u slučajnost malo tko vjeruje.
Valjda neće okrenuti na buru
– Ljudi su nam udarali po vozilima, svak je vika da stanemo isprid njegove kuće. A mi moramo slušat onog ko nas navodi i ko je procinija da je na drugom mistu opasnije – kaže Matko Grubić iz DVD-a Vranjic.
Grubić je 30 godina vatrogasac i procjenjuje da će požarište trebati nadzirati još barem četiri dana, pod uvjetom da ne okrene na buru.
– Nikad nisam vidija ovakvu katastrofu – kaže.
Uvaliti ga u vatru, nije nikakvo rješenje. Naime, to je brzo gotovo i nije adekvatno kažnjen za svoja nedjela. Potrebno je da kazna traje satima, da je izuzetno bolna ali da je krajnji rezultat isti kao i da je pao u aktivnu visoku peć. I po mogućnosti da je sve to slučajno snimljeno kako bi se moglo dati u televizijsku razmjenu kako bi potencijalni piromani znali što ih čeka.