Nakon što se papa emeritus Benedikt XVI. suprotstavio inicijativi pape Franje o ređenju oženjenih muškaraca, razgovarali smo sa svećenikom Starokatoličke crkve vlč. Darkom Mejaškim, koji je također nekad bio rimokatolički svećenik, a danas je suprug i otac četvero djece.
Kako gledate na ređenje oženjenih muškaraca?
Starokatolička crkva, koja je nastala kao pokret katolika za obnovu unutar Katoličke crkve, pozdravlja papino nastojanje i želju da se počne rediti oženjene muškarce. Za nas bi to značilo povratak kršćanskim izvorima. Naime, danas se vrlo malo govori o tome da su se u prvih tisuću godina kršćanstva ženili i biskupi i svećenici. O tome danas gotovo nitko ne govori. Također, u Hrvatskoj popovi glagoljaši gotovo 200 godina nakon uvođenja obveznog celibata nisu ga do kraja prihvatili. I Drugi vatikanski koncil stavlja naglasak na povratak izvorima. Mi to u svakom slučaju pozdravljamo.
Tvrdite da to ima i ekumensku dimenziju?
Da. Ako se takav iskorak i dogodi, vidimo veliki ekumenski događaj jer će doći do velikog približavanja svim onim crkvama koje nemaju obvezan celibat. Ali ga, također, i njeguju. Nitko ni u jednoj crkvi neće zabraniti mogućnost celibata i on će uvijek biti mogućnost izbora. Ali, s druge strane, postoji mogućnost da svećenici ili đakoni, u smislu istočne tradicije, mogu biti oženjeni. To bi za nas bio veliki iskorak u ekumenskom smislu, korak prema istočnim kršćanima, pravoslavnima, korak prema Starokatoličkoj crkvi i korak prema Anglikanskoj crkvi, pa i prema protestantima.
Da je to bilo na snazi kada ste vi napuštali Rimokatoličku crkvu, biste li ostali u njoj kao oženjeni svećenik?
Sigurno da bih. Već formacija bogoslova kreće od toga da je celibat žrtva s kojom se nije teško nositi i da to nije lako, moramo se mučiti i boriti. Svatko tko prihvaća celibat zna da će se morati boriti, a hoće li ustrajati do kraja, nitko ne može jamčiti.
Koja je razlika u prijašnjem pastoralu, dok ste bili rimokatolički svećenik, i sada?
Pastoral je vrlo sličan, osim što je Starokatolička crkva u nekim pitanjima mnogo otvorenija. Na primjer, po pitanju rastavljenih. Naša kršćanska javnost i ne zna da sve ostale crkve, osim Rimokatoličke crkve, imaju stav prema braku takav da, ako se dvoje ljudi rastane i više se ne žele pomiriti, odu svaki svojim putem, drži se da se taj brak ugasio. U tome smislu i ja kao svećenik nastojim pastoralno djelovati, o tome govoriti. Jer ima velik broj ljudi koji bi tako žarko htjeli ozakoniti svoj drugi brak i koji bi htjeli imati puno pravo u Crkvi.
Obitelj?
Obitelj me podržava u mome svećeničkom angažmanu i ona je sa mnom prisutna i angažirana u Crkvi. Za mene je to neprocjenjivo važno i vrijedno. Supruga radi u dječjem vrtiću u Zagrebu, najstariji sin studira robotiku, kći ide u osmi razred, još jedna u drugi, a najmlađi sin je predškolac.
Kako je biti roditelj?
Kao i svi drugi roditelji, i mi se mučimo i trudimo. Na prvome mjestu kao kršćani djecu odgojiti u vjeri. Danas, da svećenik uspije odgojiti svoje dijete u vjeri, veliki je uspjeh. Znamo svi kako je odgoj težak u današnje vrijeme. Mlađa kći pomalo već čita u crkvi, a mlađi želi ministrirati sa starijim bratom i to me raduje. Oni se u crkvi osjećaju kao doma.
Šta ovaj baljezga? Nije bio ustrajan i sad se pokušava opravdati... Ja ne znam kako možeš stići biti svećenik kad imaš obitelj.. svećeniku bližnji treba biti prioritet, ali ako imaš obitelj veći prioritet je odvesti malu u vrtić nego 3 sata pričati sa ranjenom osobom... ovo o braku što je rekao da je ok ako se ponovo žene, to je dobar pokazatelj koliko nije u pravu.. kakvo ti povjerenje u obitelji možeš imati ako ne ideš 100% u nju. Da ima opcija da se mogu razvesti samo tako, isto kao otići u dućan ona institucija katoličkog braka uopće nema smisla... Bit je u praštanju!!!!