Hoće li ulješura preživjeti i pronaći put iz Savudrijske vale, ima li
dosta hrane te kako mu pomoći, pitanja su koja ovih dana zaokupljaju
pažnju Hrvata i Slovenaca s obiju strana Savudrijske vale. Kit,
dvanaestmetarski grbavac (lat. megaptera novaeangliae), u zaljevu je
već desetak dana, a hrane mu, čini se, ne nedostaje. Više pluta nego
pliva u Valunu, uvali podno Crvenog vrha, te - kako smo se uvjerili -
ne bježi od manjih brodica na kojima mu ljudi prilaze.
Tajne sile male vale
Ne plaši ga čak ni zvuk motora barke, iako svi koji su mu prišli
stišavaju motore. Ipak, priznat ćete, nije svejedno kada se na moru
susretnete s životinjom velikom poput omanje jahte, a koja je k tome
još i u prednosti zbog mase i brzine koju može postići - ako želi. - Tu
kod nas u vali mora da postoje neke čudne vibracije kada se toliko
važnih stvari događa - šale se mještani najsjevernijeg hrvatskog mjesta
na zapadnoj obali istarskog poluotoka - Savudrije. Nakon što su ih
prije nekoliko godine “otkrili” novinari prateći incidente zbog granice
na moru, Savudrija je ostala glavna tema, ali i mjesto posjeta svih
koji se bave diplomatskom zavrzlamom koja koči put Hrvatske u EU.
Tako smo na brodici glavne medijske zvijezde u Savudriji - Danila
Latina - susreli ekipu francuske televizije, a kroz dan prodefiliralo
ih je još nekoliko. Sada je tu još i kit kojeg svi dolaze vidjeti,
snimiti, pregledati... No, dok god je atrakcija kit - kojeg svojataju i
Slovenci i Hrvati - nije problem. Ali, sudeći prema sudbinama njegovih
prethodnika, ne piše mu se baš najbolje. Prije šest godina nedaleko od
Savudrije pronađen je, prema podacima Morske biološke stanice Piran -
nasukan uginuli brazdasti kit (balaenoptera physalus).
Ljubav ga došla glave
Rijetka i zaštićena vrsta uginuo je, zaključeno je, nesretnim slučajem,
a u Jadranu se našao prateći ženku. Hoće li se to dogoditi i našem
grbavcu, kitu Stipi, kako su ulješuru prozvali Savudrijci, ili
Boštjanu, kako ga zovu Slovenci?
- Jadran je oligtrofno more u kojem nema previše planktona, pa bi se
moglo dogoditi da mu uskoro ponestane hrane - kaže Alen Soldo iz
Instituta za oceanografiju u Splitu. No, kako je kita vidio samo na
fotografijama, a njegova su specijalnost morski psi, može samo
nagađati. Misli da kita iz Savudrije ne mora nužno čekati zla kob jer
je u širokom zaljevu iz kojeg može izaći ako hoće. - Pitanje je koje su
njegove namjere i zašto je on uopće doplivao do vrha Jadrana - pita se
Soldo.
Organiziranog pregleda životinje s hrvatske strane nema, no zato su mu
mjeru uzeli slovenski istraživači. Kada je riječ o ovakvim slučajevima,
znanstvenici ne poznaju ni granice niti rivalitet. Ugledni akvanautičar
i prirodoslovac iz Portoroža Ugo Fonda objašnjava kako je grbavi kit u
sjevernom Jadranu primijećen samo dva ili tri puta. Dnevno mogu pojesti
do dvije tone hrane, a za ljude nisu opasni.
Ribari ubili ženku i mladunče
Kitovi koji su zašli u sjeverni Jadran rijetko su nalazili put natrag prema Sredozemnom moru i kroz Gibraltar u ocean. Prema statistikama Morske biološke postaje Piran, jedan je primjerak 1831. viđen pred Trstom. Mlada ženka duga oko 9 metara je 1976. zalutala u tršćansku valu. Ribari su 1979. ubili ženku i mladunče kita u laguni. Pred Trstom je kit viđen 2001., a 2002. je jedan primjerak ulješure uletio u luku grada Milia. A 2003. godine uginulog je prugastog kita, od približno 15 metara, more donijelo do Pirana.
