Vršnjačko fizičko i psihičko nasilje svakodnevno je prisutno u našim školama, a sve češći su i slučajevi verbalnog nasilja u okviru razrednih grupa na društvenim mrežama. Iako odgojno-obrazovni sustav unatrag nekoliko godina ulaže snažnije napore u prevenciju i suzbijanje nasilja među djecom, učinci poduzetih mjera nisu zadovoljavajući, o čemu svjedoče i prijave koje prima pravobraniteljica za djecu. Preventivni programi u školama vrlo su neujednačeni, ponekad je upitna i njihova učinkovitost, te je nedovoljna suradnja između škole, centra za socijalnu skrb i policije. Istaknuto je to na okruglom stolu pravobraniteljice za djecu "Vršnjačko nasilje u školi – od prevencije do reakcije: Možemo li bolje?", održanome u četvrtak u Osijeku.
- Učenici nam nerijetko kažu da procjenjuju kako aktivnosti djelatnika škole nisu dovoljno odlučne, da ponekad nisu u dovoljnoj mjeri zainteresirani da pravedno razriješe slučajeve vršnjačkog nasilja. To je, dakle, percepcija naše djece. Iako odgojno-obrazovni sustav posljednjih godina ulaže snažne napore u suzbijanje nasilja među djecom, učinci svih poduzetih mjera za sada nisu zadovoljavajući, o čemu svjedoče brojne prijave koje stižu u naš ured – rekla je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
- Nažalost, moramo osvijestiti da je fizičko i psihičko nasilje sveprisutno u našim odgojno-obrazovnim ustanovama, ali i šire, o čemu nam govore i djeca, i nastavnici, i roditelji – podcrtala je ona.
Nasilje kod djeteta, ističe, ne nastaje preko noći, "niti jedno dijete se ne rodi nasilno".
- Nasilje koje dijete ispoljava zapravo je rezultat neke njegove nemoći i poziv nama odraslima na reakciju. Važno je takvu djecu na vrijeme prepoznati, kako do nasilja ne bi došlo. Kada jednom dođe do nasilja, isto tako potrebno je pružiti pomoć i djetetu koje ga je počinilo, i žrtvi, kao i svoj ostaloj djeci koja su tom nasilju svjedočila, a za to je potrebna multisektorska, odnosno interdisciplinarna suradnja, nužna je bolja suradnja između škole, centara za socijalnu skrb, policije – navela je pravobraniteljica.
Koliko je nasilje prisutno u hrvatskim školama, nije lako pokazati brojčano, jer se podaci razliku od ustanove do ustanove, no računa se kako je svako peto dijete u Hrvatskoj žrtva nekog oblika nasilja, a internetskog čak i svako treće dijete.
- Dosadašnja su istraživanja i evaluacija preventivnih programa pokazala kako je najbitnije obuhvatiti sve dionike, što podrazumijeva, naravno, učitelje, učenike, ravnatelja, stručnu službu, ali i ostalo školsko osoblje koje je prisutno na hodnicima, dvorištima škola, i što je najvažnije, roditelje. Istraživanja su pokazala kako je najslabija karika ta suradnja između roditelja i škole – navela je izv. prof. dr. sc. Tena Velki s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Jako se važnom pokazala, dodala je, prevencija na razini lokalne zajednice, što uključuje izvanškolske aktivnosti, crkvene grupe, ili policajca koji patrolira susjedstvom.
- Svi su oni jako važni da primijete što se događa, upute djecu, reagiraju u situacijama na putu od škole do kuće. Taj dio nam nekako najviše zaostaje – poručila je profesorica Velki.
