Nevjerojatno je, ali istinito da je u političkoj kampanji za parlamentarne izbore 2020. godine u Hrvatskoj jedna od najdominantnijih tema pobačaj i uopće ženska prava kad je o tome riječ. Isto je tako nevjerojatno s kakvom se bezobraznom lakoćom političari koriste ovom temom za prikupljanje jeftinih političkih bodova. Umjesto da se kampanja svodi na gospodarska pitanja, na ono što nam treba donijeti bolju budućnost, opet se lomi preko slabih, nezaštićenih, žrtava...
Tome nije doprinio ni srednji prst bivše predsjednice, nego je samo dodatno potpirio vatru, kako je svojim izjavama pale i drugi, od Škore do riječke aktivistice koja u svakoj ženi koja želi pobaciti automatski vidi ubojicu. I to je onda vjernica katolikinja?! Taman posla, čista zadrtost. Ista ona zadrtost kakva se pokazala kod nekih vjernika u ovo vrijeme korone. Ti zadrti vjernici u nekim su crkvama prekidali mise i odbijali pričest na ruke te urlali da je biskup proklet i tome slično.
Ljudi doista toliko glume da više ni sami na kraju ne znaju tko su. Žalosno je, kad smo kod pobačaja, da se na ružan način manipulira žrtvama silovanja, kako to čini Škoro, ali i oni koji pokazuju srednji prst. I jedni i drugi u vezi s tim potpuno su zakazali. Koliko žena ima koje su u ratu bile žrtve silovanja. Neke su rodile, neke nisu. I jedne i druge nose strahovit teret. Društvo i naši političari godinama žmire na taj problem i prstima zatvaraju uši, pa su gluhi za te žene. One žive na margini društva i nose se sa svojim traumama onako kako mogu i znaju. Mnoge od njih nisu dobile nikakvo obeštećenje. Mnoge žive u istome gradu gdje i njihovi silovatelji i nikome ništa. Kako one proživljavaju prljavu kampanju? Pita li se tko?
Tu je zakazala država, a bogme i udruge za ženska prava, jer i one su često samo produžena ruka određene stranke ili ideologije. Nisu se ni ljudi unutar Crkve pretrgli da pomognu kad je o tome riječ. Opet se koplja lome oko onih koji su najslabiji i najranjiviji, ali bez iskrene namjere da im se pomogne. Dno dna! Problem je i u tome što bi "desni" zabranili "lijevima" da žive po vlastitim uvjerenjima, no i " lijevi" bi to isto zabranili "desnima" Ne možeš biti borac za ljudska prava, a biti isključiv i mrziti. To je kao da hoćeš spojiti glinu i željezo. Evo još rješavanja problema na hrvatski način. Ljudi ne samo da su neodgovorni prema drugim ljudima, nego su neodgovorni i prema životinjama. Ako uzmete životinju, onda morate preuzeti i odgovornost za nju. A mnogima je najjednostavnije rješenje životinju baciti u tuđe dvorište, neka se netko drugi bavi njome. Imamo jako dobar Zakon o zaštiti životinja. Kad netko baci svoju životinju u tuđe dvorište, za nju je nadležan komunalni redar te područni veterinar. Ali dobiti pomoć od njih ravno je čudu. Tako, na žalost, kao država funkcioniramo na svim razinama. Neučinkovito!
Htjedoh naglasiti da je Zakon o zaštiti životinja jako dobro osmišljen u teoriji, ali u praksi u mnogim aspektima uopće ne funkcionira. Pri tome je Zagreb je još mila majka u odnosu na manje sredine. Ljudima je i dalje najbolje rješenje iskipati macu ili psa u grmlje ili u tuđe dvorište, a jednako postupaju i s glomaznim otpadom i staklom, iako imamo kontejnere predviđene za odlaganje. I onda se čudimo što imamo takve neodgovorne političare. Sve su to sinovi i kćeri našega podneblja. Nama je potrebna promjena mentaliteta. Generacije su odgajane pod sloganom "snađi se, druže", što znači nađi vezu, potplati, učlani se u stranku, izbjegni porez, potkradaj poduzeće u kojemu radiš, odloži otpad u šumu, psa također ostavi u šumi ili u nečijem dvorištu... I tako na svim razinama. Pređi, brigo, na drugoga!
Na kraju, dobro je što naiđu nevolje jer tu padaju sve maske. Korona je ogolila toliko toga što možda nikad ne bismo vidjeli. Do kraja je ogolila politiku, stanje u njoj, stanje u državi i društvu općenito, stanje u gospodarstvu, Crkvi, sve naše slabosti. No pokazala je i neke dobre primjere u privatnome, ali i javnome sektoru, poput zdravstvenih radnika, što politika opet bezobrazno prisvaja kao svoja postignuća. Pitanje je samo, hoćemo li to vidjeti pravim očima, hoćemo li što naučiti, hoćemo li se promijeniti?!
Aleksićeva Snaga dio je Bernardićeve koalicije, a ona je dogovorila pomoć najranjivijim skupinama koje se bore na sudovima, koje banke, faktorinške agencije i drugi lihvari nesmiljeno pritišću. Žalosno je što Despot sve trpa u isti koš, ali to dovoljno govori o autoru.