Samo bi nam još jedan takav trebao u vrhu države koji bi vrijeme, energiju i strpljenje svih koji od Vlade nešto očekuju i nečemu se nadaju trošio na ideološke rasprave. Osobito u ovoj Vladi, reformskoj jedino po inovativnom načinu vladanja koji je zasad iznjedrio nekoliko političkih afera, kadrovske komplikacije, bučno najavljivanu propalu zakonsku inicijativu i nijednu reformu, a sve za intenzivnih radova na državnoj financijskoj konstrukciji. K tomu, još nitko, pa ni premijer, zamjenik mu i potpredsjednik, kao ni Vijeće za suradnju i ministri, ne zna kako će izgledati onaj najvažniji, neformalni proces odlučivanja u ovoj Vladi, uz to što se nikad neće znati na kakve će reakcije tko zna kako usuglašena odluka naići u Hrvatskom saboru. Jesu li ministri samostalni ili su pod kontrolom pomoćnika i zamjenika HDZ-a i Mosta?
Na proračunu će se vidjeti tko je gazda, Tihomir Orešković i Zdravko Marić ili...? Uza sve to, ima li još nekoga, osim bivše premijerke Jadranke Kosor, tko u tim okolnostima, opterećenima eskalacijom agresivne političke retorike, zamjera Tihomiru Oreškoviću što se ne može suvereno upustiti u ideološke rasprave kao što su to u stanju političari odgajani u Hrvatskoj!? Vidi li još netko problem u tome što premijer pokazuje priličnu nezainteresiranost za one “prave, istinske, naše” političke teme? Ili je baš to društveni benefit, jer je barem netko u vrhu države usredotočen na stvarni život, a ne na jalove svađe, rasprave i podmetanja. Upravo stoga premijer je zbunjen u situaciji u koju ga je svojom jednostranom odlukom dovela predsjednica države, i to u trenucima kad mu je to najmanje trebalo, i unatoč tomu što je to mogla tražiti i od bivšeg predsjednika Vlade.
Kakvu poruku premijer šalje što već tjednima odugovlači s donošenjem odluke o “supotpisivanju” smjenjivanja ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, pitanje je prije svega za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, iako se Orešković ogradio da ne želi brzopleto odlučiti. Bilo bi loše nevina dužnosnika “nečasno otpustiti”, ali i “nečasnoga” ostaviti da radi još sedam mjeseci koliko mu je ostalo do kraja mandata. Ipak je riječ o nacionalnoj sigurnosti, profesionalnom funkcioniranju službi i njihovu nemiješanju u političke procese, kako je naglasila sama Grabar-Kitarović. Što nam to premijerovo razvlačenje s donošenjem odluke govori o kvaliteti predsjedničina obrazloženja traženog razrješenja Lozančića?
U poslovnom svijetu ne donose se nagle odluke, objasnio je Orešković zašto si je uzeo vremena za donošenje odluke. Naravno, tako je kad je riječ o strateškim odlukama, ali kad su interesi tvrtke u pitanju, a dokazi su čvrsti, ne oklijeva se. To bi trebalo vrijediti i za sigurnost države. Kako SOA funkcionira proteklih tjedana otkad se pojavila prva informacija u Jutarnjem listu 26. siječnja, utemeljena na izvorima iz Ureda predsjednice, te osobito nakon što je medijske sumnje predsjednica potvrdila 5. veljače svojim potpisom na razrješenju? Kako se “osumnjičeni” ravnatelj SOA-e osjeća kao jedan od ključnih ljudi sigurnosnog sustava zemlje u kojeg predsjednica države nema povjerenje, dok se premijer tjednima premišlja? Kakvo je povjerenje inozemnih stranih službi u naš sustav opterećen takvim pitanjima?
Mogu li Lozančićevi suradnici imati povjerenja u njegov rad i trebaju li se njegove odluke ocjenjivati kroz prizmu onoga što mediji sve vrijeme pišu o Lozančiću i njegovim mogućim “grijesima” koje mu na teret stavlja predsjednica države? Dovodi li aktualna situacija do makar i djelomične paralize rada SOA-e? Dakle, je li ugroženo funkcioniranje SOA-e? I što u tom kontekstu znači premijerovo odugovlačenje? Jer, predsjednica je nedavno u intervjuu Jutarnjem listu rekla, a vjerojatno puno ranije i Oreškoviću: “Moja odluka uopće nije osobne prirode, ona je vrlo objektivna i temelji se na više od godinu dana praćenja rada službe i mnogim informacijama kojima raspolažem”. Što onda Oreškoviću toliko treba!? Potpiše li i premijer razrješenje, neće ispasti više svoj što to dulje odgađa. Doduše, ako je predsjednica do zaključka o nužnoj smjeni radi profesionalizacije službe došla nakon jednogodišnje analize, onda si i predsjednik Vlade može uzeti nekoliko tjedana. Ali, ako su premijerove dvojbe tako teške, to baš ne ide u prilog objektivnosti i analitičnosti predsjedničine odluke, čak i ako Orešković “supotpiše” razrješenje.
>>Olujić: Lozančić je na čelno mjesto SOA-e došao bez sigurnosne provjere
>>Zašto se Most predomislio? Vjeruju premijeru, pa odustali od saslušanja