Jučerašnja proslava Dana pobjede u Kninu protekla je u znatno mirnijem tonu nego prijašnjih godina.
Zapravo je mnogo više sličila na domjenak za elitu nego na narodna veselja kakvima smo prije svjedočili, a u Knin je, kaže policija, privukla i znatno manje posjetitelja. Posebno uzbuđenje u društvu ove godine nisu izazvali ni standardni napadi iz Srbije, ni kaznene prijave Documente, ni prosvjedi Žena u crnom. Je li tomu uzrok “apaurinski” politički stil Andreja Plenkovića ili sama činjenica da je HDZ sada na vlasti pa su desni krugovi puno mirniji bez obzira na to slijedi li HDZ ono što su tražili u vrijeme omraženoga im Zorana Milanovića, manje je bitno.
Duh trenutka očito je osjetila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je s kninske tvrđave poručila da velika povijesna pobjeda obvezuje na oprost i pomirenje i “kao predsjednica Republike, ali i kao Hrvatica, građanka i majka” izrazila žaljenje i zbog svih stradalih Srba. Iako njezine riječi ni u najmanjoj mjeri ne dovode u pitanje čistoću same operacije, predsjednica je time riskirala napade s krajnje desnice, ali i iz Srbije, čije će vodstvo, kao i bezbroj puta do sada, vjerojatno pokušati zloupotrijebiti činjenicu da je šefica države izrazila žaljenje. No činjenica je i da je pijetet prema žrtvama civilizacijsko pitanje i da Hrvatska ne može zauvijek izbjegavati tu temu. Dapače, za to nema ni najmanje potrebe, budući da su procesi vezani uz Oluju pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju daleko iza nas.
Valja podsjetiti da pred tim sudom nikada nije osuđen baš nijedan Hrvat, iako je tadašnji državni vrh potpuno zanemario institut državne i vojne tajne i sve dokumente, sve što su ikad radili Franjo Tuđman i njegovi suradnici, potpuno nekritički davao na uvid svima koji su bili zainteresirani pa i otvorenim neprijateljima Hrvatske. Hrvatska se, dakle, nema čega sramiti i s punim samopouzdanjem može slaviti mir i slobodu koju joj je donijela Oluja, ali i s tugom oplakati sve svoje žrtve.
Slobode bez krvavih gaća nema, a priče ovih seoskih komesarskih varalica niz pašu, zna se jako dobro šta je rat i šta nosi sa sobom, pa ljudi božji mi smo bili pod okupacijom još od kraljevine shs-a o čeme vii pričate, tek sad smo svoji na svome, doduše ne u povijesnim granicama ali jesmo, imamo naše more koje vrijedi više nego pola europe, za nas dosta koliko nas ima i previše, uživajmo za razliku od tzv regijona, no sikiriki, još kad se pošteno naoružamo nema nam kraja, sportska velesila i regijonalna vojna sila kako je rekao naš pok predsjednik franjo tuđman, samo se toga držite, pozdrav.