Ako se Arsen i Zagreb vole tajno, onda se Split, tj. fetivi Splićanin Đermano Senjanović i ja volimo javno. Više puta u svojim smo kolumnama jadan drugome izjavili ljubav. Prošli tjedan, kad sam bija baš bidan i usran od straha, jer me jedan zagrebački Dalmoš u svojoj knjizi “Lipi naš Zagreb” prozva ništa manje nego za “tihu kajkavsku kontrarevolucija”, moj splitski kamarad smista je iztrča kroz zatvorenu ponistru pa drito na Rivu, gdje sta vikat “Živija kaj!”
A to se usudio napisati i u svojoj splitskoj kolumni. I još puno tega lipog. Na primjer: “Ma, moj lipi Milčec, pusti čovika nek mašta. A ti i ja se držimo svoga dvora. Čuvajmo zagrebački i splitski, i budimo ponosni na svoj govor. Važno da se razmemo...” E, zato ga volin, jer duhovit je ko sam vrag. A pritom pozitivan. Neću reći da je baš uvik škrt na šporkim ričima.
Tako mene u tom istom, puno lipom i pozitivnom tekstu opalija po gubcu, kao da hoće reći da ča se ja to igram barba Mate Gupca s Gornjeg Bukovca! I da kaj se dam napeljati na politiku, kad nisam za to. I nisam. Priznajem, kume moj. I nek moje čitatelje i tebe naslov ove kolumne ne navede na krivi put. Ne pada mi na pamet da se bavim politikom.
I da se dam upregnuti u predsjedničku kampanju, taman posla. Nego vidim da se predsjednički kandidat Nadan Vidošević po svim medijima s onim svojim zavodničkim smiješkom (zbog toga bi me moje susjede ukantale da išta velim kontra njega!) slavodobitno slika po svojim pustim viletinama i imanjima.
Pa bi me neki šteli navući da ga samo zbog toga malo opaučim. Hej man, pa nisam ja ni Šuker ni Bajić! I nek državne institucije, kako bi rekao aktualni predsjednik, rade svoj poso!
Ja bi samo tija reć da bi mu, pored svega što ima, i nek ima ak je zaslužija, dobro došla i jedna vila, u Vončininoj ulici na Šalati. Tu su zvali “vila od čokolade”. Dal je sebi izgraditi Nadanov prethodnik Deutsch, suvlasnik Uniona, koje bi pravni nasljednik trebal biti Vidoševićev Kraš.
Da si je uspio priskrbiti i tu vilu od čokolade (koja je šesnaest metara visoka, a ima lift!), predsjedniku uprave Kraša smjesta bi ponudil predizborni slogan: “Ako Nadan zavlada, Hrvatska će biti čokolada!” I to bez šoldi bi mu da. Dosta bi mi bila samo ona plehnata kutija “505 sa crtom”. Na tim sam bombonima i odrasal, ovakav naivan i faličan za politiku, kako bi reka moj Splićanin Ćićo.
Je,bude Hrvatska čokolada,ak on zavlada i to ona za kuhanje,koju obično jedemo kad dobijemo proljev.