Naše je doba više zainteresirano za sliku nego za riječ. Kratak video u kojem američki predsjednik Trump staje pred švedsku tinejdžericu Gretu Thunberg, koja je u zgradu UN-a u New Yorku došla apelirati na političare da učine nešto za klimatske promjene, obišao je svjetske medije u hipu.
Najmoćniji čovjek na svijetu, sa svojom velikom i strogom pratnjom, samouvjereno stupa u predvorje gdje sićušna 16-godišnjakinja govori novinarima, zakrivajući je, ali ne potpuno jer se u pozadini vidi njezino bijesno lice. I tu se video prekida, iako slijedi najzanimljivije. Dok su još odjekivale riječi Grete Thunberg o svijetu koji samo što nije kolabirao, o ljudima koji pate i umiru, američki predsjednik rekao je sljedeće: “Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ide nam fino, ide nam jako dobro s gospodarstvom, baš su došli novi podaci. Naše je gospodarstvo najbolje na svijetu, najbolje u zadnje dvije godine. Ide nam jako dobro i vidjet ćemo što će biti”.
Ok, možda ljudi pate i umiru, ali posao ide dobro i bilo bi šteta zatvoriti tvornice. Govor mlade djevojke govor je starozavjetnog proroka Jeremije. On je upozoravao na babilonsku vojsku koja dolazi, ali nitko mu nije vjerovao jer su se smatrali nepobjedivima. Dapače, bili su ga bičevali, uhitili i zatvorili, a kad su Babilonci došli i sve poharali, bilo je prekasno. Govor Trumpa je govor ekonomije: podaci, pokazatelji, kvartali.
Govor apokalipse suprotstavljen je govoru kapitalizma, a ta se dva govora ne razumiju. Jer kapitalizam pokreće pohlepa i sebičnost, uz iracionalno uvjerenje da će suma svih pohlepa i sebičnosti donijeti najveće dobro najvećem broju ljudi. To je ono što je Adam Smith nazivao nevidljivom rukom tržišta. U stoljećima kapitalizma raspravljalo se o tome treba li tržište regulirati ili ne, ali previdio se temeljni uvjet našeg industrijskog i trgovačkog poretka: resursi moraju biti beskonačni. A moraju biti beskonačni jer je i pohlepa beskonačna.
BDP stalno mora rasti, burzovni indeks stalno se mora povećavati, stalno se moraju otvarati nova tržišta, stalno se moraju stvarati novi proizvodi. Kada se god naišlo na ograničenje, jednostavno ga se ignoriralo. Kada se pokazalo da na svijetu nema dovoljno zlata za svu pohlepu, napustio se zlatni standard radi izračuna vrijednosti novca. Kad se otkrilo da nema dovoljno novca, izmislili su se derivati koji su izazvali zadnju krizu. Na svijetu se trguje s hipotekama na hipoteke, ekvivalentnim zlatom i kriptovalutama – što sve nema nikakvo uporište u stvarnoj vrijednosti – a sad još i Facebook želi izmisliti vlastiti novac. Virtualna ekonomija nadmašuje realnu. Bloomberg je izračunao da je svjetski dug 244 tisuće milijardi dolara, što je triput više od vrijednosti globalne ekonomije. Pravo je pitanje: kome je Zemlja dužna svoj trostruki BDP?
Možda se i može izmisliti više novca nego što ga svijet ima, ali ne može se iskopati više ruda nego što ih ima, ne mogu se iskrčiti šume koje ne postoje, ne može se uloviti više ribe nego što pliva morem. Stanje je u mnogim dijelovima svijeta očajno: u Polineziji ocean potapa otoke, na Himalaji se tope glečeri koji pune najveće rijeke, u Indiji i Kini stanovnici gradova se guše, dim iz zapaljenih džungli i tajgi vidi se iz svemira. Greta Thunberg djeluje uspaničeno i gnjevno, kao da se nalazi u poludjelom vlaku koji bez zaustavljanja srlja u propast. To je i točno, ali točno je i to da njime ne upravlja nitko. Pa tko onda loži njegov kotao? Pohlepa i želja za moći.
Već smo imali sličan scenarij 1980-ih kada su nuklearne sile nagomilale dovoljno atomskog oružja da unište svijet 150 puta. Tada je netko shvatio da bi tolike detonacije izazvale takve požare da bi sunčevo svjetlo godinama bilo zastrto, Zemlju bi zahvatila nuklearna zima i sve bi biljke i životinje pomrle. Bude li preživjelih, oni iz atomskih skloništa neće imati kamo izaći. Spoznaja da nuklearni rat ne bi preživjeli ni pobjednici, izazvala je prestanak utrke u naoružanju. Prestanak utrke u bogaćenju, međutim, još nije oglašen. Jedan je od razloga što kapitalisti misle da se propast svijeta može preživjeti – povući će se u svoja visoko tehnološka skloništa, a samo će sirotinja pomrijeti. Ili, još luđe, misle da se granica može pomicati na asteroide, druge planete pa i dalje, do zvijezda: da će ljudska pohlepa moći eksploatirati svemir i da se igra nikad neće zaustaviti.
“Izgleda kao vrlo sretna mlada djevojka koja iščekuje svjetlu i divnu budućnost. To je baš lijepo vidjeti”, tvitao je Trump nakon što je susreo Gretu Thunberg.
She seems like a very happy young girl looking forward to a bright and wonderful future. So nice to see! https://t.co/1tQG6QcVKO
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) September 24, 2019
Mislio sam da nitko danas ne može biti tako lud da bude sretan i da iščekuje divnu budućnost, a onda sam pročitao intervju s hrvatskim znanstvenikom Ivicom Puljkom s ovim naslovom: “10 razloga zbog kojih se ne bojim budućnosti, a uživam u divnoj sadašnjosti”. Sve strahote po kojima je kapitalizam uništio naš svijet očituju se u tom intervjuu, samo se ne veliča kapitalizam nego znanost. Ovo je svijet koji su sanjali preci, nikad nije bilo bolje, kaže Puljko, nezabrinut što je nestala trećina živog svijeta. Industrija zagađuje, priznaje Puljko, ali to ćemo već nekako riješiti; Internet je pun laži i dezinformacija – i to ćemo riješiti; klimatske promjene – i to ćemo riješiti. Vidjet ćemo, rekao bi Trump.
Kapitalizam i znanost slični su jer nagomilavaju: prvi nagomilava novac, drugi znanje. Jednako su i naivni: prvi umišlja da nešto posjeduje, drugi da nešto zna. Za kapitalista svijet mora biti beskonačan jer je njegova pohlepa bezgranična – ne može se dogoditi da nestane svijeta; kapitalizam ne poznaje nestašicu. Za znanstvenika spoznaja mora biti beskonačna jer je i naše neznanje beskonačno – ne može se dogoditi da nešto ne možemo spoznati. I zato će posljednjeg dana svijeta burzovni indeks u New Yorku biti najveći u povijesti, a znanstvenici će biti na pragu divnih i veličanstvenih spoznaja.
Kapitalizam ne može riješiti krizu svijeta jer ju je uzrokovao. Beskonačno proždiranje prostora, ruda, zraka, biljaka, životinja, ljudi, i pretvaranje toga u profit za malobrojne, jedino je što zna. Ne može mu se sada reći da stane. A sve je to učinio pomoću tehnologije koja nam također ne može pomoći – može nam samo za probleme koje je izazvala ponuditi još tehnologije. I, da, već od iduće godine zabranit će se plastične čaše i slamke, kao da će nam to pomoći. I Trump i Puljak govore isto: ide nam fino, sve bolje, vidjet ćemo. Začepili su uši da ne čuju Gretu Thunberg koja kaže da trebamo stati, vratiti se, smanjiti potrebe. Kraj kapitalizma i kraj tehnologije teško je zamisliti, ali mogao bi se preživjeti. Kraj svijeta ne bi mogao.
Nitko ne komentira inteligentni uradak gretena Becka.