Pokraj prvih sedam kućica, na naplatnoj postaji Ivanja Reka, prvi su se vozači provezli 26. srpnja 1980. Istog je dana, plaćena i prva cestarina kod Lipovljana, gdje su bile postavljene četiri naplatne kućice. Plaćalo se tada u jugo-dinarima, potom u hrvatskim dinarima, a zatim u kunama, no plaćanje u eurima niti blagajnici, niti stare naplatne kućice ipak nisu dočekali, zamijenjene su novim, s automatskom naplatom, a one u Ivanjoj Reki, preseljene su 8 kilometara istočnije, gdje je otvorena nova naplatna postaja - Zagreb istok.
Prvi korak u izgradnji nove dionice autoceste, koja se tada zvala 'Bratstvo-jedinstvo', napravljen je u studenom, 1977. godine, kada su započeli radovi na dionici od Popovače do Lipovljana. Na dijelu od Ivanje Reke do Popovače, radovi su započeli u rujnu 1978. godine. Zaslugom domaćih građevinara, rokovi nisu bili probijeni, upravo suprotno – posao je završen prije planiranog termina te je, za manje od dvije godine, 26. srpnja 1980., u promet svečano puštena nova, suvremena dionica autoceste, od Ivanja Reke do Lipovljana. Time je najznačajniji prometni pravac, u bivšoj državi, dobio na protočnosti i brzini, a tzv. sigurna brzina, kojom su se vozila smjela kretati, bila je 120 km na sat.
VEZANI ČLANCI:
No, važnije od brzine bilo je to što je taj frekventni pravac tada značajno dobio i na sigurnosti prometa. Naime, autoput Zagreb-Beograd, tih je godina, bio neslavni rekorder po broju prometnih nesreća s poginulim osobama, a razlog je, uglavnom, bio loše stanje prometnice, na kojoj je, u to vrijeme, promet bio prilično gust. Naša arhiva čuva i zanimljive brojčane podatke, prema kojima je, godine 1977., zabilježen promet od prosječno 15 000 vozila dnevno, 1978. taj je broj povećan na 17 tisuća, dok je za 1980-u, kada je otvorena dionica Ivanja Reka-Lipovljani, predviđeno dodatno povećanje tog broja na 20 do 21 tisuću vozila na dan. Čak 38 posto, od tog ukupnog broja, bila su teretna vozila, uglavnom strana, što je bila i dodatna potvrda međunarodne važnosti novootvorene prometnice, koja je bila jedan od najznačajnijih objekata iz srednjoročnog plana izgradnje magistralnih kilometara u tadašnjoj Hrvatskoj.
Priča se 'kuje' dok je asfalt vruć
Desetak dana prije no što su prva vozila prošla novootvorenom dionicom, još vrućim asfaltom prošetali su novinari i fotoreporteri Večernjaka te su, na licu mjesta, prikupili najsvježije, 'vruće' informacije. Tog je, izrazito vrućeg srpnja, prije 43 godine, naš reporter objektivom 'uhvatio' i trenutak kada su se, na ulazu, kod Ivanja Reke, upravo postavljale prve naplatne kućice. Večernjakov novinar, Zdravko Cesar, novoj je dionici autoceste tada napravio i svojevrsnu 'osobnu kartu', u kojoj su navedeni svi važni podaci.
„Dionica duga 76,5 kilometara, imat će dvije vozne trake, širine 3,75 metara, za svaki smjer, zaustavnu traku širine 2,5 metra, za svaki smjer, dok će ukupna širina biti 29 metara. Križanja svih ostalih prometnica riješena su u dva nivoa, za što se moralo izvesti 19 putnih prijelaza. Prosječna udaljenost čvorišta i naplata iznosi 22 kilometra. Investitor dionice je SIZ za ceste SRH, projekte je radio Inženjerski projektni zavod iz Zagreba, dok su glavni izvođači radova 'Hidroelektra', 'Viadukt', 'Gradnja' iz Osijeka i 'Dubrovnik' iz Dubrovnika“, izvijestio je, detaljno, kolega Cesar. Dodao je i kako je na projektu bilo angažirano mnogo kooperanata, zadruga te brojnih tvrtki, tadašnjih radnih organizacija, koje su bile specijalizirane za određene vrste građevinskih radova. Na dionici do Kutine radilo je i 12 omladinskih brigada iz cijele bivše Jugoslavije te iz Švedske. Troškovi izgradnje dionice, od Ivanja Reke do Lipovljana, iznosili su 6,1 milijardu dinara, što je, preračunato, bilo 80 milijuna dinara po kilometru. Dovršenjem zagrebačke obilaznice, to je prometno područje bilo potpuno zaokruženo.
Na dan, kada je otvorena auto-cesta od Ivanje Reke do Lipovljana, s radom je, istovremeno, počela i specijalna jedinica tadašnje prometne milicije, čiji je posao bio kontrola i regulacija prometa na obilaznici oko Zagreba, auto-cesti Ivanja Reka-Lipovljani, Zagorskoj magistrali te na cesti Zagreb- Ljubljana, na dionici do Bregane. Jedinica je bila stacionirana u Zagrebu, na naplatnim kućicama, u Ivanjoj Reki, te na čvorištu Lučko. Bila je opremljena, u to vrijeme, najsuvremenijim automobilima i motociklima, a najavljeno je da će, zatreba li, na raspolaganju imati čak i helikopter. Pojašnjeno je tada kako se vozače, u pravilu, neće zaustavljati na traci auto-ceste, osim u iznimnim slučajevima, kada će biti zaustavljeni, ali tek na naplatnim stanicama.
Stare kućice otišle u povijest
Točno 33 godine, nakon što je 'stavljena u pogon', naplatna postaja Ivanja Reka je ukinuta - 5. srpnja 2013., osam kilometara istočnije od mjesta gdje su, 1980., bile postavljene prve naplatne kućice, na autocesti A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, u promet je puštena nova naplatna postaja - Zagreb istok, projektirana s čak 26 staza - 10 ulaza i 16 izlaza. Cestarina se može platiti putem ENC-a i kreditnih kartica, INA kartice i invalidske SMART kartice ili ručnim plaćanjem.
Od 1980., kada je dionica Ivanja Reka-Lipovljani puštena u promet, do promjena je došlo i u Lipovljanima – radovi su, na tom dijelu, započeli 2015. godine, a 15. lipnja 2018. Hrvatske autoceste su u promet pustile novoizgrađeni čvor i naplatnu postaju Lipovljani, koja ima 3 naplatne staze te je u potpunosti automatizirana.
VIDEO Četveročlana obitelj s kolicima preskakala ogradu brze ceste usred noći
Ta dionica se pustila u promet u povodu 27.7. koji se obilježavao kao dan ustanka naroda Hrvatske, a za Juru Bilića koji je tvorio autocestu sam tražio taj dan u dućanima oko Resnika crno vino jer je drug pio samo crno.