Pretjerana apartmanizacija i previše turista ugrožavaju kvalitetu života domicilnog stanovništva, kulturnu baštinu i protjeruju mlade obitelji iz povijesnih jezgri gradova. Prije koju godinu, u istraživanju "(Pre)živjeti unutar dubrovačke stare jezgre – priča o Gradu iz perspektive lokalnog stanovništva" sociologa Nike Đuho, Maje Golubić i Karla Tukše zabilježena su svjedočanstva Dubrovčana o životu u Starom gradu, pretvorenog ljeti u veliki apartman, i o sužavanju životnog prostora zbog turističkih sadržaja. Isti problem imaju i povijesne jezgre drugih gradova, ljeti pretvorene u turističke kulise, a zimi puste. Dubrovački gradonačelnik najavio je zabranu novih apartmana kako bi se očuvala baština, kvaliteta života građana i spriječilo da se cijele stambene zgrade pretvore u apartmane, što tjera mlade iz grada. Niz je pitanja o devastaciji prostora uz obalu i mogu li lokalni čelnici održivo upravljati svojim sredinama? O tome smo razgovarali s akademikom, arhitektom i predsjednikom Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU, Nikolom Bašićem.
Bez kruha u povijesnoj jezgri
– U našim povijesnim gradovima turističko gospodarstvo potiskuje stvarni život osobito iz urbanih povijesnih jezgri i pretvara ih u mrtvu kulisu, scenu za turistički pseudoživot u određenom intervalu u godini. Nije problem turizam u povijesnim jezgrama do razine do koje one to mogu podnijeti, problem je što su ti nosivi kapaciteti davno pređeni. Umjesto habitata, mjesta za život urbane zajednice, naši povijesni gradovi postali su proizvodnim "halama" turističke industrije. Kulturno naslijeđe pretvara se u "turistički proizvod" koji autentične vrijednost komodificira i pretvara u potrošnu robu, nepovratno uništavajući izvornost te kulture. Tome treba stati u kraj. Učinkovitim mjerama treba zaustaviti te štetne procese i revitalizirati jezgre povijesnih gradova vraćajući ih njihovoj autentičnoj kulturi urbanog života. U dubrovačkoj staroj jezgri ne možete kupiti ni kruh i mlijeko nego za osnovne potrepštine morate ići u šoping-centar.
U prostore povijesnih jezgri moraju se povratiti karakteristični sadržaji koji služe životu domicilnog stanovništva. Parkiralište na perimetru od dubrovačke povijesne jezgre mora biti rezervirano za domicilno stanovništvo, a ne da ga se komercijalizira rezervirajući ga za turiste, dok domaćini ne mogu pristupiti svom stambenom prostoru. To ljude tjera iz povijesnih jezgri. Sve je zakrčeno turističkim sadržajima, koji su potisnuli sadržaje nužne za stalni život u gradu, sve do dućana za osnovne potrepštine – govori Bašić.
I naše tradicionalne tržnice ili pijace pretvorile su se u prostor za prodaju suvenira. I šarmantna tržnica u Rovinju, kaže, krcata je poljoprivrednim artiklima, ali su upakirani i aranžirani kao suvenir za turiste, poput suhih smokvi i drugog voća te začina...
– Sve to izgleda pitoreskno i turistički atraktivno, ali na takvoj tržnici ne možeš naći krumpir, kapulu, blitvu..., sve što čovjeku treba u stvarnom životu i što je tradicijska ponuda takvih mjesta. Sve je u našim gradovima podređeno turističkoj komercijalizaciji na štetu autohtonog stanovništva koje je bit svakog grada i njegova demografska esencija. Naš Mediteran kojem smo tepali "Mediteran kakav je nekad bio" gubi svojstva kojima se nekoć dičio i pretvara se ponekad u strašni, gotovo distopični turistički prostor. Teško je gledati promjene krajobraza, ali je mnogo veći problem socijalna slika koja ukazuje na razaranje društvenih vrijednosti i autentične kulture, koja posustaje pred interesnom motivacijom da se jednokratno i brzo profitira na jedinom preostalom praznom području Mediterana kojega još nije sažgala vehementna turističko-nekretninska vatra. Oganj u kojem sada gori i hrvatska obala dodatno raspiruje opći proces litoralizacije kao planetarni trend, koji se manifestira kao globalna težnja da se živi uz obalu – kaže i dodaje da je obalni prostor generalno izložen velikom pritisku neodrživa "razvoja".
– Kod nas je taj proces potaknut ne samo razvojem turizma već i pratećim nekretninskim biznisom koji lukrativnu djelatnost iznajmljivanja kuća, apartmana i stanova, nisko oporezovanu, čini primamljivom prvenstveno za naše europsko okruženje koje u uvjetima raznih kriza traži prostor za sigurno pospremanje kapitala. Hrvatska obala, naročito nakon ulaska u Schengen, postaje sve atraktivnija. Atak na naš nacionalni prostor postaje nepodnošljiv. Stanje u njemu sve teže možemo kontrolirati i mi ga, u smislu nacionalnog prostora koji predstavlja osnovu opstojnosti zajednice, svaki dan gubimo. Naš prostor na otocima i na obali gubi svojstva životnog prostora i postaje proizvodni prostor turizma. Stranci, iznajmljivači iz EU zemalja, šampioni su sivog poslovanja u Hrvatskoj. Dužni su za svaki iznajmljeni apartman izdati račun i prijaviti ga u domicilnim zemljama kao prihod, a kod nas platiti PDV. Iz jednog izvora u Šibensko-kninskoj županiji doznao sam da je 2020. od svih stranih iznajmljivača izdan tek jedan račun! – kaže Bašić. U Hrvatskoj je, govori, prisutna svijest o štetnosti ovakvog turizma, ali ne i volja da se to promijeni.
POVEZANI ČLANCI:
Dosta je devastacije
– Kao zemlja totalno smo ovisni o turizmu koji je kod nas dobio razmjere monokulture što je za gospodarstvo svake zemlje jako opasno. Svjesni smo da bez turizma ne možemo, ali i da on u mnogim aspektima proizvodi štetu. To stanje nismo voljni mijenjati, poput ovisnika koji zna da je predmet njegove ovisnosti štetan za zdravlje, ali nema moći i hrabrosti oduprijeti mu se. Nespremni smo na radikalnije korake i sumnjam da se Hrvatska može suprotstaviti svim tim stihijama. Moramo regulirati prekomjerni turizam, štetan ne samo za nas, za lokalnu zajednicu, već i za turizam jer i turisti više nisu zadovoljni pretjeranom turističkom koncentracijom, ali mislim da će prvi poticaji da se to sredi doći iz EU. Prije će iz Unije nego iz Zagreba biti regulirana prekomjerna izgradnja otočnog i obalnog prostora jer će EU shvatiti da hrvatski dio Jadrana treba zaštititi kao nešto što je prevrijedno da bi se dopustilo Hrvatima da to spiskaju u životu jedne generacije.
Crvena crta u mnogim turističkim aspektima prijeđena je i netko treba lupiti šakom od stol i reći da je dosta. Teško je očekivati da će lokalne zajednice održivo upravljati svojim sredinama jer za to trebaju imati jak demokratski kapacitet, a nemaju ga jer su svi povezani, umreženi i ovisni jedni o drugima. Nemamo tu demokratsku i kritičku snagu koja bi mogla održivi razvoj regulirati na lokalnoj razini – zaključuje Bašić.
VIDEO: Milanović: Neka Plenković tintu zadrži, trebat će mu za smjene. Lijenost? Što bi bilo da sam marljiv
Sve savršeno točno rečeno. Žalosno je da nas je samo 220 otvorilo ovaj članak.