-Poseban je to doživljaj. U mraku, tišini, udaljeni od bilo kakve buke moliti i razmišljati o križu, patnji, smislu života. Drugačije je to nego kada se ova pobožnost održava u crkvi – ističe Mateo Jakoubek iz Jakšića, maturant požeške Gimnazije, jedan od brojnih mladih Požege i okolice koji korizmene subotnje večeri umjesto u kafiću provodi na brdu Kalvariji iznad Požege.
Već sedmu godinu na tom brdu koje natkriljuje grad u 20 sati okupljaju se mladi, uglavnom učenici požeških srednjih škola koji zajedno sa svojim vjeroučiteljima predvode pobožnost križnog puta. Organizira ga Katehetski ured Požeške biskupije u suradnji sa srednjoškolskim vjeroučiteljima. -Mladi dolaze, bez ikakve obveze, i okupljaju se tu unatoč tome što društvo, kafići, glazbene i druge ponude noćnog života mame na sve druge strane i rastresaju mladog čovjeka. Sabranost i tišina pomažu bolje doživjeti dramu križnog puta Isusovog u kojem kao da odraz imaju naši putovi i križevi, padovi i ustajanja, muke i boli, poruge i utjehe. Sve što je slabo i mračno u nama možemo u toj tami Kalvarije predati Patniku koji iz ljubavi prema nama umire da nama pokaže ne samo smisao patnje u žrtvi podnesenoj iz ljubavi, nego i osvijetli put križem do uskrsnuća – ističe Žarko Turuk, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije.
Ivana Šarić iz Pleternice, učenica drugog razreda požeške Gimnazije, prije dva tjedan bila je prvi puta na večernjem križnom putu. –Bilo je prekrasno pa sam došla opet. Tekst je prilagođen nama mladima i duboko me je dirnuo. Lijepo se ovako kroz molitvu i pjesmu družiti s drugim mladima, a posebno s Isusom – kazala je Ivana koju ni hladnoća nije omela da dođe.
Robert Begić, vjeroučitelj na Ekonomskoj školi dodaje da i podnošenje hladnoće pomaže da shvatimo težinu križnoga puta kojim je išao Isus. –Dobro je da se mladima nešto ovako ponudi što će im pomoći da si približe patnju i njezin smisao. Neki su čak i nakon pobožnosti ostali da bi zajedno još zapjevali nekoliko pjesama i na taj način se družili – kazao je Robert Begić.
Konačno da je donešen jedan tekst iz Požeške biskupije a da se pri tome ne mora spomenuti Požeški biskup. To je samo znak da se mogu dogoditi neka pozitivna događanja u okvirima Katoličke Crkve u Požeškoj biskupiji u kojoj ne mora uvijek biskup biti predvodnik i pokrovitelj. Bogu hvala!