S obzirom na to da premijer Zoran Milanović ostavlja dojam da ne čita ni odluke Ustavnog suda koje bi morao čitati, teško je očekivati da bi mogao imati koristi od nove knjige svoga bivšeg profesora, danas akademika i suca Ustavnog suda Davora Krapca koju mu je na svoj intelektualno profinjen način nedavno na predstavljanju u HAZU preporučila prof. dr. sc. Jasna Omejec. Šteta ako je premijer nezainteresiran jer knjiga u izdanju Narodnih novina “Postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske” dolazi u pravo vrijeme kad je uloga Ustavnog suda u društvu ”sve intenzivnija, sve vidljivija i sve osjetljivija”. Omejec se obraćala svoj javnosti, ali njezine se poruke tiču ponajviše premijera zbog njegove društvene uloge i odgovornosti:
– U svjetlu činjenice da u društvu postoje mnogobrojne zablude i određeni stupanj neznanja, a često i neprimjeren odnos drugih tijela državne vlasti prema toj instituciji, knjiga ima osobito značenje za Hrvatsku. Mogla bi pomoći da se u našem društvu u većem stupnju razumiju, prihvate, djelotvorno provode i šire vrijednosti koje Ustavni sud promiče pomažući svojim djelovanjem da se u nacionalnoj pravnoj kulturi ukorijene fundamentalne zasade hrvatskog Ustava – rekla je Omejec.
Prethodno je pročitala izvadak iz knjige o populističkom propitivanju institucionalne legitimnosti Ustavnog suda koje je Jozo Radoš (HNS) u saborskoj debati “laički formulirao”. Potom su ga slijedili, piše Krapac, novinski komentatori (pri čemu je “uvodnikom pamfletskog karaktera” nazvao osvrt u Novom listu) pa i sam predsjednik Vlade odgovarajući na pitanja svoga aktualnog glasnogovornika kad je prije šest mjeseci bio novinar Jutarnjeg lista.
Dakle, nakon što se oporba čudila što se uopće mijenja ZKP (zbog odluke o ukidanju 43 odredbe) koji je dao dobre rezultate u borbi s korupcijom, Radoš je ustvrdio da je neodrživa ta odluka Ustavnog suda te zaključio: “Najviše tijelo ove zemlje donese zakon, a onda ga delegirano tijelo mijenja na ovako drastičan način. Možda je ovo prilika za preispitivanje ovlasti Ustavnog suda”. Dok je premijer Milanović, odgovarajući na novinarski dojam da bi on najradije ukinuo ili smanjio ovlasti Ustavnog suda, uzvratio: “Ni govora, ne... Jedino što se duboko protivim tome da Sabor koji je donositelj i kontinuirani tumač Ustava mora tražiti od Ustavnog suda tumačenje ili ocjenu ustavnosti nekog referendumskog pitanja... Sabor je iznad Ustavnog suda u državnom sustavu vlasti”.
Što je Ustav bez Ustavnog suda
Akademikov komentar tih političkih istupa iznesen u knjizi oduševio je J. Omejec tako da je okupljenoj pravnoj eliti u HAZU sugerirala da to obavezno pročitaju. Naime, u knjizi se govori da su to primjeri političkog i populističkog nezadovoljstva, nerazumijevanja izbornih postupaka, neshvaćanja da se na taj način podrivaju mnogi drugi oblici dolaska na vlast, kao i da pošteni izbori mogu biti nedostatni za institucionalnu legitimnost demokratske vlasti.
“Može se reći da Ustav svoj autoritet zahvaljuje Ustavnom sudu”, citirao je Krapac prof. dr. sc Arsena Bačića te idejnog oca ustavnog sudovanja Hansa Kelsena da je Ustav bez Ustavnog suda kao sunce bez topline.
Iako nije pravnik poput premijera, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić primijetio je da je u situaciji općeg nepovjerenja prema državnim i društvenim institucijama iznimno važno pozicioniranje Ustavnog suda kao branitelja vladavine prava, zbog čega ga se doživljava kao četvrtu vlast u državi.
Odluke Ustavnog suda treba znati čitati, ustvrdila je Omejec, dodajući skeptično: – Bojim se da će proći još puno, puno vremena da se ustavnosudska jurisprudencija počne redovito pratiti i čitati na pravilan način. Zbog toga je doista dobro da je ova knjiga otvorila i to pitanje – rekla je obrazlažući to primjerom ustaljenog stajališta da Ustavni sud nije nadležan za ocjenu ustavnosti međunarodnih ugovora s Ustavom. Međutim, Krapac upućuje na rješenje Ustavnog suda iz 2013. iz čijeg se pravnog i jezičnog izričaja može uočiti blago distanciranje od dosadašnje prakse.
Retorički se upitavši tko bi mogao imati koristi od knjige akademika Krapca, Omejec je nabrojila akademsku zajednicu, pravne praktičare, suce, studente, građane i njihove opunomoćenike pa je onda “zašećerila”:
“No, možda najzanimljivije, knjigu bih preporučila nadležnim tijelima državne uprave na čelu s Vladom RH koja je izravno odgovorna za materijalni položaj Ustavnog suda i za izvršenje njegovih odluka. Preporučila bih je i saborskim zastupnicima te nadležnim saborskim radnim tijelima jer je parlament odgovoran za osiguranje normativnog okvira ustavnog sudstva primjerenog njegovoj ustavnoj ulozi i zadaći”, da bi zaključila kako je najvažnije od svega da izvršna i zakonodavna vlast moraju znati voditi dijalog s Ustavnim sudom preko njegovih odluka.
Govoreći o napetostima do kojih dolazi kad Ustavni sud mora prema slovu Ustava štititi prava političke manjine naspram zahtjeva političke većine na vlasti, Krapac je istaknuo kako je “politička vlast ta koja se treba pitati zašto je do toga došlo i smoći snage za samokritično propitivanje činjenice da se neko pitanje koje je ponajprije političko preobrazilo u pravno pitanje koje se mora riješiti pred Ustavnim sudom. Ako politička vlast za to preispitivanje nema volje ili snage, ona se ne treba tužiti na odluke Ustavnog suda”, zaključio je.
Mediji bi nešto trebali znati
Uputio je kritiku medijima i javnosti:
– Poznavanje ustrojstva i načina rada našeg Ustavnog suda, o kojem se često pogrešno piše u javnim medijima, nužan je preduvjet za ocjenu njegovih rezultata. Ocjena nam nikad nije bila naklonjena, ali ona ne smije počivati na neznanju, političkoj nenaklonjenosti i ljutnji zbog interesa u rješavanju vlastite stvari.
Na sebi svojstven šarmantan način, akademik Krapac iskoristio je anegdotu spomenuvši venecijanski Ponte della Costituzione, nazvan po talijanskom ustavu. Upitavši se zašto i mi tako ne nazovemo neki most, rekao je kako neki misle da bi nam trebao novi most, a drugi novi Ustav, ali on se ne slaže ni s jednima ni s drugima. Novi Ustav nam ne treba, rekao je, jer je Ustav i danas aktualan kao što je bio i 1990., i to zato što su ga mijenjali političari kroz četiri novele i Ustavni sud kroz primjenu i tumačenja. “Ustav se ne smije mijenjati prebrzo ili prečesto jer mu opada važnost, ali ako se on ne mijenja uopće ili se prestao mijenjati, riskira da će izgubiti legitimacijsku osnovu”, rekao je akademik. U radu na knjizi suradnica mu je bila viša ustavnosudska savjetnica Sanja Trgovac.
A sta sa sucima?Oni su najslabija karika trodiobe vlasti.