Berlinski susret hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića i njemačke kancelarke Angele Merkel bio je znakovit. Orešković, kao politički početnik, djelovao je vrlo impresivno i sigurno i – što je važnije – s jasnom agendom zašto je došao u Njemačku. A to sigurno nije bila samo prilika za zajedničko fotografiranje. U jeku migrantske i sistemske krize Europske unije, neuobičajeno velik dio susreta dvoje državnika bio je posvećen gospodarskim temama, na čemu je, očito, inzistirao Orešković.
Ne da Bruxelles
Naravno da je za provođenje gospodarskog programa najvažnija domaća potpora, ali bilo je važno čuti otvorenu podršku njemačke kancelarke Oreškovićevu ekonomskom planu te konkretnu gestu potpore u obliku radnih skupina za gospodarstvo. Jasni ciljevi i uvjerljiv nastup u inozemstvu veliki su adut premijera Oreškovića, a preko potpore stranih državnika, koju je zaradio u kratko vrijeme, gradi autoritet i u Hrvatskoj. Ako je itko sumnjao da je Orešković marioneta, emancipacija i pozicioniranje kao šefa Vlade koji ima svoj program, ne uvlači se u povijesne i ideološke teme i prepucavanja u koaliciji – što mu, doduše, dio javnosti zna zamjeriti kao pasivnost – te odolijeva pritiscima da prepusti dio ovlasti ili da ad hoc donese odluke, zadnji potezi ga demantiraju.
Susret sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom bio je simbolični uvod, zapadnobalkanski investicijski summit u organizaciji Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ticao se ekonomije, što je Oreškovićeva jaka strana, pa je pravi test državničkog stava bio odlazak na krizni summit u Bruxelles. Kako se moglo čuti na početku sastanka Vijeća EU, novopridošlog sudionika sa svih je strana pratilo pitanje “koliko će mu trajati Vlada?”, no do kraja sastančenja o izlazu Britanije iz EU i migracijskoj krizi uspio je pridobiti podršku kolega iz EU. Vrlo je uvjerljiv bio na sastancima sa stranim veleposlanicima u Zagrebu. “Vrlo je fokusiran i pripremljen, detaljno je izložio planove i konkretne projekte”, kazali su nam sudionici tih sastanaka. Zanimljivo, iako su sastanci bili u jeku krize s ministrom Zlatanom Hasanbegovićem, to pitanje nitko nije postavio.
Jučerašnji posjet predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska Zagrebu i sastanak u Banskim dvorima, govori još nešto. Orešković je potpuno preuzeo ulogu kreatora vanjske politike, gurnuvši u sjenu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Kako se javljalo, predsjednica je željela – a tu je ideju bila predočila i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću, koji ju je javno odbio – da i ona zastupa Hrvatsku na sastancima na vrhu u Bruxellesu. Kako se neslužbeno doznaje, predsjednica države otvoreno je rekla i Oreškoviću da bi ubuduće i ona željela ponekad umjesto njega zastupati Hrvatsku na sastancima Europskog vijeća jer postoji puno tema u vanjskoj politici u kojima ona može predstavljati Hrvatsku, pogotovo kad EU održava summite s trećim zemljama.
– Naravno, sve u dogovoru s premijerom, ali i on je sam nekoliko puta rekao da mu je na prvom mjestu gospodarstvo, a da će vanjsku politiku prepustiti predsjednici – kazao je tada za Večernji izvor s Pantovčaka.
No premijer Orešković nije potvrdno odgovorio na impulse s Pantovčaka. Poruka je to koja sigurno neće dobro sjesti predsjednici, no Orešković očito nema namjeru prepustiti dio ovlasti i tako oslabiti svoju poziciju. Također, nekoliko poteza govori da nije spreman baviti se samo gospodarstvom. Između premijera i predsjednice još je jedna otvorena fronta: razrješenje dužnosti šefa SOA-e Dragana Lozančića. Premijer je odugovlačenjem s odlukom pokazao što misli o jednostranoj gesti kojom je doveden pred gotov čin i kojom je u pitanje doveden njegov autoritet.
Pritisak kad nije u zemlji
Posljednji, otvoreni pritisak šefa HDZ-a i prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka koji je poručio Oreškoviću da mora potpisati razrješenje Lozančić izazvao je, doznaje se, vrlo negativne reakcije kod premijera. Zanimljivo je primijetiti koincidenciju ili “koincidenciju” – pritisak na premijera i razmirice u koaliciji redom se događaju u trenutku kad Orešković nije u državi. U vrijeme investicijskog foruma u Londonu Karamarko je izašao s prijedlogom o Milijanu Brkiću kao kandidatu za ministra branitelja, a pritisak za smjenu Lozančića te prepucavanje između Mosta i HDZ-a poklopio se s Oreškovićevim boravkom u Berlinu. Premijer, doznaje se, ima svog kandidata za poziciju šefa SOA-e i namjeravao je tu situaciju okončati nakon povratka iz Berlina, no nakon pritiska Karamarka, odluku će odgoditi. I time jasno poručiti da ritam donošenja odluka nameće on.
>> Merkel podržala novu hrvatsku Vladu i ekonomski plan Tihomira Oreškovića
>> Hrvatska je uz Berlin kad je u pitanju rješavanje izbjegličke krize
Po defaultu, vanjska politika je samo produljena ruke (uspješne!) unutr. politike neke države odnosno, budimo zlopamtila, i sjetimo se slučaja Gorbačov koji je imao fenomenalnu vanjskopol. reputaciju - dok je narod gladovao i sručio se toliki gnjev na njega zbog "produciranja" u inozemstvu da je i SSSR napokon kolabirao. Zaključno, poželimo da Orešković briljira na domaćem planu odnosno da adekvatno riješi onaj naš stari song (mi imamos muchos problemos) - kasnije će se dobar glas machera probiti i u inozemstvo. Nitko ne gradi snagu u unutr. pol. areni na vanjskopol. dojmu, a da nije u pitanju velesila. Pa neće ni Orešković...