Prvostupanjska presuda Haaškog sudskog vijeća gotovo je u cijelosti rasturila cjelovitu optužnicu protiv “vukovarske trojke”. Australski je sudac demontirao glavne točke optužnice, koje su trebale pokazati da je pokolj zarobljenih hrvatskih boraca, ranjenika i civila bio smišljen i planiran.
Zanemarene su činjenice da optuženici imaju udjela u nepoštivanju sporazuma od 18. studenoga kada su u Zagrebu vrh JNA i hrvatske vlasti dogovorile evakuaciju ranjenika i civila. Naredbe su promijenjene i autobusi nisu krenuli prema Hrvatskoj i Srbiji, nego prema Ovčari.
Ta naredba morala je stići iz državnog, vojnog i obavještajnog vrha Srbije. Sudac je demontirao i stav o postojanju “udruženog zločinačkog pothvata”. Nema dokaza. Nisu povjerovali ni svjedocima koji su tvrdili osobnu upletenost optuženih u masakr. Mrkšićevi propusti, međutim, za suce su bili dovoljni da njegovu krivicu izjednače s ubojstvom.
Nedosljedno je, međutim, to što postupci i propusti Veselina Šljivančanina nisu jednako karakterizirani. Dokazano je, naime, da je Šljivančanin pomagao u mučenju i nehumanom postupanju s nekoliko stotina zarobljenih Hrvata. Cinično je, stoga, bilo obrazloženje suca Parkera, koji je u obrazloženju de facto hvalio Šljivančanina jer, dok su njegovi vojni policajci čuvali Hrvate, masakra nije bilo...
Analiza će pokazati brojne nedosljednosti u zaključcima ovog sudskog vijeća, i suđenje je tako započelo. Sud je zaključio da je dovoljno suditi samo zbog masakra na Ovčari, a ne i zbog rušenja i zločina nad Vukovarom, Dubrovnikom, Škabrnjom, Zadrom itd. Suđenje “vukovarskoj trojci” dobilo je, stoga, znamen simbola glede odgovornosti srpskog ratnog stroja prema Hrvatskoj. Ovom je presudom srpski političko-vojni vrh potpuno amnestiran za svoju “djelatnost” tijekom čitavog trajanja rata u RH.
Dakle, već prije tih suđenja odlučeno je da međunarodna pravda neće teretiti Blagoja Adžića, Životu Panića, Acu Vasiljevića, Veljka Kadijevića. Palež, uništavanje, ubijanje više tisuća civila pred očima međunarodne zajednice, 2 milijuna raznih projektila ispaljenih na grad, stradanje više tisuća Hrvata samo u Vukovaru, sve to nije bilo uključeno u presudu haaških sudaca u slučaju “vukovarske trojke”.
Pa i od te toliko minimalizirane trojke ostala je tek jedna stvarna presuda, ona Mrkšiću. S obzirom da je Šljivančanin u pritvoru već gotovo 4 godine, ionako će se ubrzo naći na slobodi.
