Tomislav Karamarko predlaže da se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović preseli s Pantovčaka u Banske dvore, a da se sjedište Vlada premjesti u Kockicu koja je nekada bila sjedište hrvatskih komunista.
Čak i da takav selidbeni zahvat ne otvara nove prijepore, inicijativa predsjednika HDZ-a izazvala bi nevjericu. Pa nije valjda to najvažnija od svih reformi o kojima se govori u posljednja dva mjeseca? Velika seoba političara otvara i puno praktičnija pitanja. Koliko će preseljenje predsjednice u Banske dvore i premijera u Kockicu stajati porezne obveznike?
Što će se dogoditi s djelatnicima dvaju ministarstava koji se već nalaze u ruševnoj Kockici? Ne znamo koliko će stajati renoviranje Kockice koja je u prilično lošem stanju. Nećemo sada o tome kako će neki tvrdi glasači HDZ-a prihvatiti da se Vlada nalazi u nekadašnjem sjedištu zloglasne Komunističke partije. Jedino nije sporan sigurnosni aspekt jer se i Banski dvori i Kockica mogu dobro čuvati. Postavlja se i pitanje što će biti s rezidencijom na Pantovčaku koja bi nakon odlaska predsjednice bila prazna i samo bi stvarala dodatni trošak.
Karamarko zagovara komercijalizaciju koja se u hrvatskim prilikama može shvatiti vrlo rastezljivo. Može to samo značiti otvaranje velebnog prostora za građane, ali i ulazak na mala vrata građevinskog ili nekog drugog lobija kojima rastu zazubice od pogleda na atraktivan prostor. Za sada nema straha jer je prostor zaštićen zakonima i propisima. Međutim, ugledni urbanist Niko Gamulin upozorava da Grad Zagreb uvijek može promijeniti zakone ako mu je to u interesu.
Karamarkova inicijativa otvara puno prijepora, a daje jako malo dobrih odgovora. Jedino je sigurno da bi preseljenjem profitirala predsjednica koja bi napokon mogla reći da je ispunila svoje predizborno obećanje. Za sada to nije dovoljan argument da se ide u ovako veliki selidbeni pothvat. Ako Karamarko želi da javnost podrži njegovu inicijativu, onda će morati podastrijeti puno uvjerljivije argumente.
>>Karamarko o preseljenju Vlade: Trenutačno imamo mnogo važnijeg posla
Autor je zbunjen. On nije javnost. Karamarku njegova potpora uopće nije potrebna. Imao ju je uostalom i Milanović, pa danas vidimo koliko mu je vrijedila.