Do 2010. godine Hrvatska bi udio visokoobrazovanog stanovništva u radno aktivnom sa sadašnjih 11 posto morala povećati na europski prosjek od 20-ak posto. No, u brzom hodu prema dostizanju europskih standarda, boje se mnogi, omest će nas ležernost mladih ljudi. Zabrinjavajućim se ocjenjuje podatak, koji je doduše star nekoliko godina, da od ukupnog broja upisanih studenata njih samo 25 posto diplomira, a od toga tek 13 posto fakultet završi u roku. Iako to profesori i stručnjaci ističu kao jedan od većih problema hrvatskog obrazovanja, akademik Vladimir Paar ne dijeli njihovo mišljenje.
- Najprije, nisam siguran da je zaista tako visok postotak studenata koji ne završe fakultet, a čini mi se da i duljina studiranja nije tolika. Svakog svog studenta pitam zašto je produljio studiranje. Kod djevojaka je najčešći razlog zasnivanje obitelji, a dečki često naprave stanku zbog posla. Po mom mišljenju, to je sasvim u redu. Nije važno imaju li papir već znanje koje su stekli - ističe akademik Paar. I on priznaje da je jedan broj studenata demotiviran i da ne vidi što će mu završetak studija u životu značajno poboljšati u životu.
10 plus tri
- U obrazovanju ništa nije promašeno ili izgubljeno. Ako je netko studirao dvije ili tri godine, a onda prekinuo fakultet i otišao u biznis, taj će čovjek svoje znanje stečeno na studiju sigurno iskoristiti u svom poslu. Mi previše robujemo diplomama, papiru, a u Americi vas najprije pitaju što znate napraviti - kaže akademik Paar.
Za poboljšanje učinkovitosti studiranja drži da treba promjena sustava obrazovanja od vrtića nadalje. Ističe da Hrvatskoj treba većinski model obrazovanja, odnosno sustav 10 plus tri, na kakav bi trebala uskoro prijeći i cijela zapadna Europa. Nakon trinaest godina školovanja upisuje se fakultet koji u pravilu traje pet godina - 3 plus 2, a dodatne tri godine pohađaju oni koji žele steći doktorsku titulu. Zanimljivo je međutim da na zapadu učenici, ovisno o tome što žele studirati, u zadnje dvije godine srednjoškolskog obrazovanja pojačano slušaju određene predmete.
- Ako je učenik odlučio studirati, primjerice, elektroniku u 12. i 13. razredu pojačana mu je fizika, matematika i slično - ističe akademik Paar, koji ima bogato iskustvo predavanja na američkim i zapadnoeuropskim sveučilištima. Ocjenjuje da znanjem naši studenti ne zaostaju za zapadnim kolegama. No oni imaju više općeg, a zapadni više konkretnog znanja.
Cjeloživotno obrazovanje
- Zagrebačko sveučilište u Americi jako dobro kotira i moji studenti s PMF-a vani jako dobro prolaze. Imamo izvrsne studente - ističe akademik Paar. Ipak, prostora za poboljšanje ima, ponajprije kad je riječ o nastavničkom kadru, kojem je više od svih potrebno cjeloživotno obrazovanje. I reforma školstva trebala bi početi ulaganjem u njihovu edukaciju, status i plaće.
- Bez izdvajanja 6 posto BDP-a za školstvo mi ne možemo razmišljati ni o kakvoj reformi. Predlažem dakle postupno povećanje izdvajanja do tog iznosa, te postupno provođenje promjena koje moraju početi ulaganjem u nastavničke kadrove - naglašava akademik Paar. S korjenitom se reformom, drži, ne treba žuriti i stoga što se na zapadu pojavljuju zahtjevi, koji dolaze iz tehnološki vrlo razvijenih tvrtki, za skraćenjem procesa obrazovanja. - Oni žele dobiti mlade ljude sa 23 ili 24 godine, koji mogu maksimalno ispuniti njihove zahtjeve, ali ako treba, brzo usvojiti i dodatno specijalističko znanje - ističe Paar.
I. Kustura
