Prije točno pet godina, 14. siječnja 2011., kada je tuniški predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali, nakon vala demonstracija pod nazivom Revolucija jasmina, pobjegao iz zemlje, službeno je započelo Arapsko proljeće koje se brzinom munje proširilo na Egipat, Libiju, Siriju i Jemen. Iako je cilj Arapskog proljeća trebao biti uvođenje demokracije i oslobađanje od diktatorskih kandži u tom dijelu svijeta, nažalost, ono je rezultiralo razaranjima i smrću više od 350 tisuća ljudi i desecima milijuna izbjeglica koje u velikom valu preplavljuju Europu.
Radikali jači nego ikad
A najtragičnije i najopasnije je to što je na valu Arapskog proljeća stvorena teroristička organizacija Islamska država koja je danas postala prijetnja ne samo u zemljama koje su zahvaćene tom revolucijom nego i cijelom svijetu. Stanovništvo u tim zemljama danas se kaje zbog rušenja diktatora jer, kako kažu, sada žive gore nego u vrijeme diktature.
Iako se danas mnogi čude brzom usponu islamista u tim zemljama nakon pada Hosnija Mubaraka u Egiptu, Zinea el-Abidinea Bena Alija u Tunisu te pada i likvidacije libijskog vođe Gadafija, mogao se očekivati takav scenarij i rasplet jer su u tim zemljama islamisti puhali iza vrata tim diktatorima. Iako su radikalni islamisti bili podvrgavani represiji, dugogodišnjim zatvorskim kaznama i smrtnoj presudi, oni su se cijelo vrijeme pripremali za preuzimanje vlasti.
Još dok sam izvještavao iz Kaira tijekom revolucije na trgu Tahrir situacija je bila jasna. Naime, glavni organizatori tih demonstracija upravo su bili pripadnici Muslimanskog bratstva koji su nakon samo dva dana revolucije potisnuli mlađe demokrate i liberale i u potpunosti preuzeli kontrolu nad revolucijom. Na trgu Tahrir razgovarao sam s mnogo pristaša Muslimanskog bratstva. Među njima je bio i visoki dužnosnik Essam el-Arijan koji je, nakon što je Abdul Fatah al-Sisi smijenio Mursija s vlasti, kao njegov najbliži suradnik i sam završio u zatvoru te je osuđen na smrt.
– Egipat će biti Islamska država ako Bog da... Bilo što drugo dovest će do krvoprolića u toj zemlji. Čekali smo više od sto godina i došli smo na svoje – kazao mi je početkom veljače 2011. na trgu Tahrir Essam el-Arijan iako je još tada Mubarak bio na vlasti.
Isto tako, Gorge Ishak, kršćanin, Kopt, koji je sudjelovao u rušenju Mubaraka, kazao mi je da ga je strah budućnosti jer Egipat ide u nepoznatom smjeru. Njihova predviđanja danas su postala stvarnost jer radikalni islamisti su, unatoč tome što je Mursi svrgnut s vlasti, u toj zemlji jači nego ikad, a Egipat je u potpunosti destabiliziran.
Osveta Ankare
Abdul Hakim Belhaj, jedan od vođa oružane pobune protiv libijskog vođe Gadafija, koji je bio najbliži suradnik vođe Al-Qa’ide Osame bin Ladena te je zbog terorizma bio u britanskim zatvorima, u intervjuu koji sam s njim radio u vrijeme izvještavanja s libijskog ratišta kazao je da Libija mora biti dio islamskog kalifata.
– U Libiji živi više od 95 posto muslimana, a nama je cilj da Libiju, umjesto u džamahiriju, pretvorimo u kalifat – odlučan je bio Belhaj.
Nakon Sirije i Iraka, islamisti danas imaju najjače uporište upravo u Libiji kamo će, po svemu sudeći, premjestiti svoj kalifat jer, nakon terorističkih napada u Parizu, svijet je odlučniji nego ikada da na teritoriju Sirije i Iraka uništi kalifat. To je potvrdio i sam predsjednik Barack Obama kazavši da su prioriteti, u borbi protiv terorizma, osvajanje Rake, glavnog i najvećeg uporišta terorističke organizacije Islamske države. S Obamom se slaže i ruski predsjednik Putin, o čemu su dvojica predsjednika telefonski razgovarala u srijedu navečer.
U žestoku bitku protiv Islamske države jučer se uključila i Turska. Nakon pokolja u Istanbulu turska vojska jučer je napala gotovo 500 položaja Islamske države, kazao je premijer Davutoğlu.
>> Arapsko proljeće nije donijelo napredak, već nazadak i kaos
>> 'U Egiptu se nije dogodio vojni udar. Tako samo tumače neokolonijalni zapadni mediji'
Temelji Islamske Drzave udareni su invazijom i okupacijom Iraka. Islamska Drzava je poklon svijetu od Predsjednika George W Busha i Premijera Anthony Charles Lynton Blaira.