Iako je Hrvatska još u doba komunizma regulirala pitanje pobačaja u zakonu prihvaćenom 1978. godine, prema kojem svaka žena na svoj zahtjev može prekinuti trudnoću do 10. tjedna, ta se tema ponovno aktualizira nakon što je tzv. socijalna desnica okupljena u inicijativi “U ime obitelji” uspješno provela referendum o ustavnoj definiciji braka.
Prava žena
Osim što je konzervativno orijentirana ekipe iz te građanske inicijative tek natuknula da će pobačaj biti tema kojom će se baviti, zasad je nepoznato u kojoj će mjeri i na koji način agitirati za eventualno restriktivniji zakon. Bez potrebnih informacija o njihovu djelovanju po tom pitanju teško je vjerovati da bi, bez obzira na svoju krajnje konzervativnu i demokršćansku opredijeljenost, pokretali referendum na kojem bi se odlučivalo o zabrani pobačaja.
Takvo što vjerojatno si ne bi priuštili jer je malo vjerojatno da bi im takav referendum uspio. Puno je vjerojatnije, a u tom smjeru govorio je i jedan od pokretača te inicijative Vice Batarelo, da će se zalagati za potrebu savjetovanja žena prije nego što se odluče napraviti pobačaj. Na koji god način lideri konzervativne revolucije odlučili progovoriti o abortusu, očito je da će ući u područje prava žena, a one jedine mogu odlučivati o svom tijelu. I naše sugovornice, poput odvjetnice Dafinke Večerine i feministice Sanje Sarnavke, koje se apsolutno protive bilo kakvom restriktivnijem zakonu o pobačaju, a ne daj Bože njegovoj zabrani, slažu se da abortus nikako nije dobar, ali pravo na pobačaj, kažu, mora ostati neprijeporno pravo žena.
I Andrija Hebrang (HDZ) protivi se bilo kakvoj zabrani abortusa jer bi se na taj način samo povećala smrtnost zbog ilegalnih pobačaja, što je dokazano u zemljama koje su imale zabranu. Svojedobno je, kaže, pokrenuo proceduru da žena koja se odluči na abortus prije toga mora proći razgovor s liječnikom, socijalnim radnikom (ako je riječ o socijalnom slučaju) i svećenikom. Dogurao je do sastanka na visokoj crkvenoj razini, ali sve je palo u vodu.
Suprotni stavovi
Dafinka Večerina i Sanja Sarnavka protive se bilo kakvoj ideji o zakonski obveznim savjetovanjima zbog pobačaja. Sarnavka se pita jesu li žene umobolne pa ih treba “savjetovati”, a Večerina obrazlaže da savjetovanje može biti samo na dobrovoljnoj razini, ali to ne smije biti obveza jer se u tom slučaju na ženu može utjecati. Suprotnog je stava prof. Ante Ćorušić, ginekolog i profesor na Medicinskom fakultetu. Iako član HDZ-a, govorio je u svoje ime.
On je protiv apsolutne zabrane pobačaja, ali je za to da se uvede poljski model, prema kojem je prekid trudnoće dopušten samo maloljetnicama i ženama koje nose plod s malformacijama.
– Nije normalno da bračni par koji ima jedno ili dvoje djece uskraćuje pravo na život trećem začetom. Artificijelni instrumentalni pobačaj najgadljiviji je postupak u medicini – kaže Ćorušić koji, otkad je 1994. prihvaćen priziv savjesti, ne izvodi abortuse.
U Švicarskoj je pokrenuta referendumska inicijativa po kojoj onaj tko se odlučuje na pobačaj ima sam snositi troškove zahvata, a ne teret svog neodgovornog ponašanja prevaliti na ledja poreznih obveznika i susatava zdravstvenog osguranja.